Podsjeća da se u hrvatskome jeziku za Uskrs koristi i riječ Vazam koja se, kako navodi, ne tiče samo proslave Uskrsnuća, nego cjeline otajstva Kristova prijelaza k Ocu
Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj čestitki
naglašava potrebu čuvanja hrvatske jezične baštine, koja je
duboko poveziva s katoličkom vjerom i upućuje na posebnost
vjerničkog i nacionalnog identiteta i “koja ima snagu donositi
plodove u susretu s novošću, ali čuvajući svoju
prepoznatljivost”, a na udaru je, kako naglašava, svaki put kada
se želi razgraditi hrvatske vrjednote.
“U jeziku jednoga naroda sadržana je baština; u jeziku se nalazi
jezgra koja ima snagu donositi plodove u susretu s novošću, ali
čuvajući svoju prepoznatljivost. Jezik nije samo dio nekoga
dogovorenoga načina komuniciranja, nego u njemu su, kako to
stoljećima svjedoče najodličniji pisci i pjesnici hrvatskoga
govornoga područja, sadržane životne istine, sažete vrjednote,
osjećaji, ljudi i povijest naroda; u njemu je riznica radosti i
nadanja, žalosti i tjeskoba, rada i molitve, suza i smijeha; u
njemu se nalaze odgovori na pitanje kako se poima život i koji mu
je smisao”, poručuje Bozanić.
Zato nije slučajno, dodaje, da se iz te jezgre crpila snaga,
jačalo i čuvalo zajedništvo, nakon kušnja iznova započinjalo i
gradilo nakon raznih oblika razaranja. “Jezik je polazište za
učenje o tome tko smo, a to je polazište dragocjeno za obnovu
obitelji, naroda i društva, za obnovu povjerenja i za sigurnost
pouzdanja”, dodaje.
Kaže i kako je to osobito važno za hrvatske vjernike, “čija
pisana i jezična kultura, kako svoje početke tako i svoje najveće
dosege, očituje u povezanosti s vjerom u Boga, s Kristovim
otajstvima, s molitvom i pobožnošću”.
Podsjeća da se u hrvatskome jeziku za Uskrs koristi i
riječ Vazam koja se, kako navodi, ne tiče samo proslave
Uskrsnuća, nego cjeline otajstva Kristova prijelaza k Ocu, a u
kojoj se, kako piše, kao vrelu novoga života, nalazi njegov odnos
prema drugima, osobito siromašnima i svima koji su u potrebi, kao
i prema stvorenomu svijetu.
“To pak uključuje i domovinu. Ona ima svoja ključna uporišta,
među kojima je i jezik. Nažalost, kao što nam svjedoči daljnja i
bliža prošlost, a jednako tako i neki suvremeni događaji kojima
smo svjedoci, svaki put kada se želi razgraditi hrvatske
vrjednote, udara se na kulturu i jezik, kao priprema za političke
i vojne osvajačke pohode ili kao neki novi-stari, prikriveni
pokušaj, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u
prošlom stoljeću završile nametnutim ratovima”, poručuje.
Ističe da je stoga, u vremenu snažnih kulturoloških promjena,
susreta jezika i kultura, tradicija i nazora, važno čuvati svoj
nacionalni identitet upoznajući vlastitu kulturu i biti odgajan u
njezinu krilu, da bi se njezine vrjednote mogle prenositi drugima
koji su otvoreni za plodonosan susret.
Podsjeća da ove godine Uskrs slavimo i u ozračju Godine svetoga
Josipa, nebeskoga zaštitnika naše domovine, kojega moli da bdije
nad obiteljskim domovima i nad cijelom Hrvatskom, “učeći nas
cijeniti materinski jezik po kojem nam Bog objavljuje svoju
blizinu i radost novoga života”.
“Pozvani smo svi, a posebno oni kojima je povjerena odgovornost
za našu domovinu, promicati hrvatsku kulturu i jezik te čuvati i
sačuvati za buduće naraštaje hrvatske vode, zemlju i more. Mislim
i na sve hrvatske vjernike koji žive izvan hrvatske domovine,
koje su različiti razlozi odveli od domovinskoga praga širom
svijeta. Žarko molim sv. Josipa za sve njih, sa željom da se
vrate svojoj domovini, a posebno da se iz Hrvatske ne odlazi”,
piše zagrebački nadbiskup u uskrsnoj čestitki.
Dodaje da čestitati nekomu znači dijeliti s drugima ono što se
čestita, dati sebe, biti sebedaran te poručuje: “”Kako je to samo
lijepo i nadahnjujuće, posebno za uskrsno vrijeme! Naša vjera u
uskrsnuće donosi najljepšu čestitku darivanjem sebe bližnjima.
Svima želim čestit Vazam i obilje uskrsne radosti u zajedništvu s
bližnjima!”
