Obrana bivšeg zapovjednika vojne policije Valentina Ćorića pred Haškim sudom poručila je u žalbenoj raspravi da je presudom u predmetu 'Prlić i drugi' pogrešno utvrđeno postojanje okupacije na prostoru Herceg-Bosne
Vijeće u prvostupanjskoj presudi nije navelo invaziju kao ključni
element okupacije,
stranom silom proglasio je HVO koji je bio konstitutivni dio
legalnih vojnih snaga BiH koji je u skladu s ustavim BiH 1993.
organizirao obranu na lokalnoj razini na prostoru Herceg-Bosne i
kojeg je i predsjednik Predsjedništva BiH Alija
Izetbegović priznao kao legitimni dio oružanih snaga
BiH, kazao je pravni zastupnik Dan Ivetić.
Nema strane sile, nema invazije i nema
okupacije, pa čitav koncept propada, kazao je Ivetić
dodajući da je jednako neutemeljeno vijeće u presudi zaključilo i
o postojanju međunarodnog oružanog sukoba tijekom 1993. u BiH uz
umiješanost Hrvatske.
Hrvatska je u tom razdoblju opskrbljivala oružjem Armiju
BiH, na snazi je bio sporazum o prijateljstvu i suradnji
pa bi se logikom vijeća moglo zaključiti i da je Armija BiH
djelovala kao okupacijski agent Hrvatske na teritoriju BiH, dodao
je Ivetić.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju
2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina
zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH
osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši
predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno
je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno
Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i
Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne
policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu
zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje
predsjedavajućeg suca Jeana-Claudea
Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a
i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je
većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za
koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog
zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i
vojnog vodstva Hrvatske, uključujući i predsjednika
Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima
presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta barem
djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i
njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo
ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da
on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s
Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB
bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata
zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog
prostora.
Ivetić je kazao i kako je u presudi pogrešno utvrđena
odgovornost Ćorića jer dokazi pokazuju da je poduzimao
sve potrebne korake koji su mu bili na raspolaganju da spriječi
kaznena djela te da nema nikakvih dokaza o njegovoj namjeri
sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu.
Tužiteljstvo je poručilo da vijeće nije počinilo
nijednu pogrešku u presudi koja bi dovela u pitanje
Ćorićevu odgovornost za zločine.
