Izvršna direktorica agencije 'UN Žene' Phumzile Mlambo-Ngcuka izjavila je da se unatoč višedesetljetnim naporima u ostvarivanju jednakih prava ni za jednu zemlju ne može reći da je rodno ravnopravna
Nasilje je najveći izazov s kojim su suočene žene diljem svijeta,
a napredak u ostvarivanju rodne ravnopravnosti je nestabilan,
rekla je čelnica agencije Ujedinjenih naroda za rodnu
ravnopravnost i osnaživanje uloge žena.
Izvršna direktorica agencije ‘UN Žene’ Phumzile Mlambo-Ngcuka
izjavila je da se unatoč višedesetljetnim naporima u ostvarivanju
jednakih prava ni za jednu zemlju ne može reći da je rodno
ravnopravna. One postižu napredak u nekim područjima, dok
istodobno u drugima nazaduju.
Najveći pljačkaš žena je razlika u plaćama
Mlambo-Ngcuka nazvala je globalnu razliku u plaćama od 24 posto
“najvećim pljačkašem” žena.
Njezina agencija pokrenut će svjetsku koaliciju za borbu protiv
nejednakosti plaća tijekom sastanka UN-ovog Povjerenstva o
statusu žena idućeg tjedna.
Međutim, ona je istaknula da je nasilje najveći problem s kojim
su žene suočene. Svaka treća žena u svijetu iskusi fizičko ili
seksualno nasilje tijekom života, a 50 posto žena žrtava ubojstva
ubiju njihovi partneri ili članovi obitelji.
Oko 120 milijuna djevojaka diljem svijeta, ili otprilike svaka
deseta, bila je prisiljena na seks ili druge oblike spolnog
zlostavljanja, kaže agencija.
“Nasilje nad ženama stvaran je problem posvuda u svijetu, bez
obzira jeste li bogati ili siromašni, u razvijenim zemljama ili
onima u razvoju”, kazala je Mlambo-Ngcuka.
“Čak i zemlje koje imaju najviše pokazatelje rodne ravnopravnosti
poput Islanda, još uvijek se suočavaju s nasiljem nad ženama”,
kazala je ona u intervjuu za Reuters.
Island je u siječnju potresla nasilna smrt 20-godišnjakinje u
Reykjaviku. Mornar s Grenlanda uhićen je u svezi s njezinom
smrću.
Mlambo-Ngcuka, Južnoafrikanka, na čelu je agencije UN Women od
2013. godine. Bila je članica parlamenta u prvoj demokratskoj
južnoafričkoj vladi i prva potpredsjednica u toj zemlji.
Kazala je da je globalni napredak u ostvarivanju prava žena, od
jednakih plaća do osnaživanja žena u vodstvu i smanjenja stopa
nasilja, nedosljedan i nejednak.
“Države imaju ustave kojima se ponose da su demokratski, ustave
koji definiraju jednakost, ali se nitko ne bori da žene budu
jednako plaćene”, kazala je.
“To je kontradiktorno”, dodala je ona. “Kako objašnjavate da
Afganistan ima više žena u parlamentu nego što ih ima u američkom
Kongresu?”
Žene imaju 28 posto mjesta u afganistanskom parlamentu u
usporedbi s 19 posto u američkom Kongresu, navodi se u
statističkim podacima Svjetske banke za 2016.
Mlambo-Ngcuka zato ističe Kolumbiju, koja je nedavno izašla iz
52-godišnjeg građanskog rata u kojemu je ubijeno više od 220.000
ljudi, kao primjer države koje koja je pretekla svoje
susjede.
Kolumbijski Kongres i pobunjenici u studenome su postigli mirovni
sporazum koji ženama zemljišna i vlasnička prava i progon
silovanja koja su počinili i pripadnici vladinih snaga i
pobunjenika.
“U tom mirovnom sporazumu oni su napravili stvarno dorbe korake
vezano za rodnu ravnopravnost”, rekla je Mlambo-Ngcuka.
