"Kostanjek je jedno od najvećih klizišta u Europi", kaže geolog Željko Sokolić
Naselje uz ulicu Kostanjek, otprilike 160 tisuća četvornih metara obiteljskih kuća, klizi prema ponoru. Neke je kuće već progutala provalija, druge od ruba dijeli pedesetak metara.
“Neka nam Grad isplati kuće da se možemo odseliti”, rezignirano kaže Ivan Šimunić, koji stanuje na klizištu Kostanjek. Samo su nekoliko stotina metara od prometne Aleje Bologne u Podsusedu, a na rubu su propasti.
Cijelo naselje uz 850 metara ulice Kostanjek, otprilike 160 tisuća četvornih metara obiteljskih kuća, klizi prema ponoru.
Neke je kuće već progutala provalija duboka 70 metara, druge od njena ruba dijeli pedesetak metara ledine.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća potkopala ih je Cementara Podsused koja je ovdje neometano, unatoč pritužbama, iskapala lapor od 1908. godine. Peći su samo sedamdesetih progutale brdo iskopa veličine Gradeca! Probijeno je i tri kilometra tunela ispod susjednog Bizeka do vapnenca.
Cementara je zatvorena prije petnaestak godina, ostao je krater od kilometra u promjeru, u koji bi stao cijeli Gornji grad i još bi ostalo mjesta. Osam se obitelji s ruba provalije već iselilo.
“Kostanjek je jedno od najvećih klizišta u Europi”, kaže geolog Željko Sokolić.
Garaža Šimunovićevih lani je propala u zemlju, a zidovi kuće su napukli. Oštećenja zasad ne napreduju naglo. Nema spektakularnih odrona, ali se tlo neprekidno pomiče prema provaliji. “Što kad bude potres?”, pitaju se stanovnici Kostanjeka dok mjere tlo koje putuje desetak centimetara na godinu. Cementare kao krivca i države koja je to dopustila više nema, a tko bi danas trebao sanirati klizište, ne zna se.
Predsjednica četvrti Podsused-Vrapče Andreja Kralj kaže da vlasništvo nad zemljištem bivše cementare i susjednih kuća sada dijeli čak 120 tvrtki i privatnih osoba, bivši vjerovnici Cementare.
Šokantne prizore nudi obična šetnja ulicom. Blizu ruba ponora je poneka ruševina i mahom neobrađena polja, vinogradi, pašnjaci… Zemljište nitko ne pomišlja kupiti. Zadnja je kuća ovdje sagrađena početkom sedamdesetih jer je Grad zbog opasnosti od odrona svaku gradnju zabranio u krugu dva kilometra. Klizanje ruši i stabla, pomiče ograde između kuća.
“Sin mi se odselio jer tu ne smije graditi, a i tko bi se usudio. Obradiva je zemlja postala šikara koju nitko više ne želi. Iz Gradskog ureda za prostorno uređenje godinama mi odgovaraju da problem nije u njihovu djelokrugu. Tko će biti odgovoran ako nam se kuća sruši? Mi nismo odabrali takav život”, kaže Ivan Šimunić.
Kuća njegova susjeda Darka Cveka u zadnjih je dvadeset godina doslovno propala u zemlju tri metra, a septička jama im je spuštanjem dvorišta ostala visjeti na rubu litice, piše Večernji list.
