Najmanje neaktivnih muškaraca je u južnoj Hrvatskoj, a žena u središnjoj, čulo se nedavno na znanstvenom skupu »Prevalencija ateroskleroze - uloga tjelesne aktivnosti« u organizaciji HAZU-a i Hrvatskog društva za aterosklerozu HLZ-a
Jedno istraživanje prije 10 godina pokazalo je da je u Hrvatskoj samo 17 posto tjelesno aktivnih muškaraca i 4,3 posto žena, u smislu poboljšanja kondicije i zdravlja.
Hrvatska zdravstvena anketa 2003. godine, kada je ispitan način života 9000 obitelji u suradnji s Kanadskim institutom za zdravlje, otkriva da je tjelesno neaktivno više od 35 posto našeg stanovništva, i to 34 posto muškaraca i 34 posto žena.
Najmanje neaktivnih muškaraca je u južnoj Hrvatskoj, a žena u središnjoj, čulo se nedavno na znanstvenom skupu »Prevalencija ateroskleroze – uloga tjelesne aktivnosti« u organizaciji HAZU-a i Hrvatskog društva za aterosklerozu HLZ-a.
Dok se u zapadnom svijetu puno napravilo da se razvije potreba za aktivnim i rekreativnim načinom održavanja zdravlja, kod nas se o tome ozbiljnije razgovara tek u novije vrijeme. Tako se ta tema tek sada našla na raspravi u Razredu za aterosklerozu HAZU-a, 12 godina nakon njegova osnivanja.
Akademik Željko Reiner, predsjednik Razreda, kaže da je nedovoljno svijesti o važnosti fizičke aktivnosti među pacijentima, ali i liječnicima. O tome se ne razgovara osim nakon već preboljenog infarkta miokarda ili nekog zahvata na srcu, a i to jako malo, kaže Reiner, za razliku od Europe gdje se tome pridaje golema važnost. Podsjeća da je cijela ljudska povijest i preživljavanje ljudi vezano uz fizički rad, te da je – želimo li opstati – nužno ponovo unijeti fizičku aktivnost u svakodnevicu.
U kontekstu kardiovaskularnih bolesti došlo je do eksplicitnih spoznaja o tome, od fizioloških i patofizioloških do ekonomskih. Izračunalo se da se ulogom od 2200 dolara u tjelesnu rehabilitaciju u specijaliziranoj ustanovi, nakon preboljenog infarkta srca, produljuje život oboljeloga za godinu dana.
U usporedbi s cijenom lijekova, ugradnjom stentova u oštećene žile, to je znatno manji iznos, kaže Reiner potkrepljujući tezu o ekonomskoj dobiti od ulaganja u rehabilitaciju. Do pet puta je jeftinija rehabilitacija u vlastitu domu, a efekti mogu biti isti. Stoga je neoprostivo ako se tjelesnoj aktivnosti u preventivi i rehabilitaciji širom ne otvore vrata.
Jedna studija iz 2004. godine pokazala je da se rehabilitacija tjelesnom aktivnošću bolesnika (infarkt miokarda) apsolutno isplati, i to u bolesnika s dokazanom stenozom jedne koronarne arterije za 75 posto (nakon dilatacije i stentiranja). Dakle, jeftinije je rehabilitirati nego sva ostala terapija koju takvi bolesnici dobivaju, ističe Reiner.
