Nakon 1. siječnja, većina nas hvata se za glavu zbog nekoliko kilograma viška, pustih računa koji pomalo dolaze na naplatu, siječanjske oskudice i praznine koja ostaje nakon svih tih pečenja, francuskih salata, kolača i peglanja kartica
Badnjak je za kršćane dan iščekivanja rođenja Isusa Krista – Spasitelja svijeta, koji se rodio u neuglednoj štalici, u siromaštvu i oskudici. No činjenica jest da je lik Isusa, čije je rođenje svrha slavljenja Božića, pomalo istisnut iz cijele te priče, a zamijenio ga je dobrodušni djedica s crvenom kapom, koji je marketinški nametnut i kao takav donosi nezamisliv profit svjetskim korporacijama.
Nije ovdje cilj Djeda Božićnjaka / Mraza, prikazati kao negativca, jer on, kao fiktivni lik iz bajke, koji jezdi ponoćnim nebom u svojoj kočiji s upregnutim letećim sobovima, i što je najvažnije – dijeli poklone, u svakom djetetu pobuđuje maštu i veselje. Nije cilj ni nametati religijske dogme, no, potražite li definiciju riječi ‘Božić’ u bilo kojem riječniku, naći ćete kako je riječ o ‘kršćanskom blagdanu koji slavi rođenje Boga (ili malog Boga – Božića)’. Mnogi to danas uopće ne znaju i Božić povezuju isključivo s Djedom Božićnjakom, svjetlećim drvcem i poklonima.
Koliko je blagdanu Božića umanjen njegov istinski značaj govori i potrošačka groznica koja vlada trgovačkim centrima posljednjih nekoliko dana, unatoč najavljenim mjerama štednje.
Istina, važno je imati dostojan blagdanski stol, božićno drvce i dekoracije koje pridonose božićnom ozračju, važni su i pokloni, pogotovo za one najmlađe. No zapitajmo se koliko skupim poklonima kupujemo dječju ljubav, želeći nadomjestiti propušteno tijekom cijele godine i koliko je skupa igračka uistinu supstitut toliko potrebnoj roditeljskoj ljubavi i pažnji koju dijete treba osjetiti svakodnevno.
Mislimo li, dok uživamo (i pretjerujemo) u vlastitoj blagdanskoj trpezi, o činjenici kako je broj gladnih u svijetu dosegao 1 milijardu (prema posljednjem izvješću svjetske Food and Agriculture organizacije), te kako bi ono što se nama trenutačno nalazi na stolu, jednoj obitelji u Bangladešu i Somaliji, bilo dostatno za dva tjedna ili više da prežive.
Nakon 1. siječnja, većina nas hvata se za glavu zbog nekoliko kilograma viška, pustih računa koji pomalo dolaze na naplatu, siječanjske oskudice i praznine koja ostaje nakon svih tih pečenja, francuskih salata, kolača i peglanja kartica.
Stoga uživajmo u božićnim blagdanima, poklonimo svojim najbližima ne samo materijalne stvari već i dio sebe, budimo zahvalni na obilju blagdanskog stola, jer mnogi u svijetu o tome mogu samo sanjati, i, što je najvažnije – ne pretjerujmo.
