'Ako me sud vodi na smrt jer ljubim Isusa, bit ću ponosna ako budem dala život za Njega', rekla je Asija
‘Osuda na smrt Asije Bibi je samo kap koja je prelila čašu zloupotrebe
religije u ime zakona o herezi koji je na snazi nekoliko desetljeća u
Pakistanu’, izjavio je Nazir S. Bhatti, predsjednik stranke Kršćanski kongres Pakistana koji je u pet posljednjih godina evidentirao 900 slučajeva sličnih optužbi.
Bhatti smatra da Bibi samo jaka međunarodna kampanja može spasiti od smrti.
Događaj za koji se tereti Asia Bibi dogodio se u lipnju
2009. u Ittanwali, u regiji Punjab. Bibi je radila na polju s nekim
kolegicama koje su je poslale po vodu na obližnji bunar.
Prema lokalnim
uvjerenjima, muslimanke su je stale vrijeđati jer bi dodirom kante za
vodu ‘uprljala’ odnosno ‘kontaminirala’ bunar zato što je kršćanka. Bibi
se stala braniti, a rasprava se pretvorila u diskusiju o vjeri, zbog
čega su mještanke muslimanke prijavile Asiju lokalnom imamu, koji ju je
pak predao policiji.
Prvostupanjski je sud prihvatio tvrdnje njenih suseljanki, s kojima se
svađala kod bunara, da je vrijeđala Muhameda. To je svedeno pod
kažnjivost doživotnim zatvorom ili smrću za vrijeđanje islama, prema
zakonu koji je prije tri desetljeća nametnuo prozapadni pučist, general Zia ul Hak, od čijeg vremena su rasplamsani i sukobi pakistanskih sunita i šijita.
Ono što je Asia Bibi navodno vikala, paradoksalno, spada u korpus
vjerovanja muslimana. Na primjer: da je Muhamed preminuo, i da će ga Bog
kao i druge ljude oživiti tek na Sudnji dan, a da je Isus mesija (tj.
Krist, ali samo čovjek), koji je uskrsnut te da će se vratiti još na
ovaj svijet.
Prema članku 295. Kaznenog zakonika Pakistana, blasfemija se kažnjava smrću. Sudac Navid Iqbal,
koji je Asiju osudio na smrt, najavio je da će obustaviti kaznu ako
Asia prijeđe na islam. ‘Nisam kriminalac. Ako me sud vodi na smrt jer
ljubim Isusa, bit ću ponosna ako budem dala život za Njega’, rekla je
Asija, majka petero djece.
