Seksizam na prosvjedima: ‘KARA MARKO JACU!’

Vjeran Zuppa objašnjava odlazak pred zgrade
političara potrebom da se
stane blizu nekome kome to inače nismo u prilici, pri čemu je
‘ulica-prozor’ najveća blizina s koje se narod može obratiti gospodinu
dr. Hebrangu i gospođi Kosor. ‘Javna osoba mora računati s
javnošću i njezinim javnim odgovorom. Ta javnost je danas dosta
izgubljena u svemu što nam se događa.

Tu izgubljenost osjećam i ja kao
pojedinac. Izgubljeni smo unutar ekonomske situacije, politike općenito,
besparice, nedvojbene činjenice da su stranke učinile sve da nam se
njihov oblik parlamentarizma zgadi i da nas ostave praktički bez
političke solucije. Sigurno nisam desničar, očaj me hvata što, osim
rutine glasanja, nemam nikakve lijepe misli o tome što radi i kako radi
naša parlamentarna ljevica. Ja ću rutinski glasati za takvu jednu
opciju jer još uvijek mislim nešto pozitivnije o njoj, ali siguran sam
da ni tamo previše kruha nećemo vidjeti’, kaže Zuppa.

Osudom verbalnog nasilja, u inicijalno smirivanje strasti uključio se predsjednik Ivo Josipović, koji je zaključio da ‘nije bilo lijepo čuti uvrede na rodnoj osnovi i

seksualne aluzije usmjerene prema premijerki’. Većina analitičara koji
su za tportal komentirali razloge za zabrinutost razvojem događaja oko
prosvjeda također osuđuje svaki oblik verbalnog nasilja, ali naglašava
da seksizam nije među vodećim obilježjima aktualnog prosvjeda.

Nadežda Čačinović, filozofkinja i feministkinja, ne smatra da je rodni element u ovom slučaju posebno istaknut.

‘Iako sam osjetljiva na verbalno nasilje i šovinizam razne vrste, koliko
sam vidjela to nije osnova osude Jadranke Kosor: u prosvjedu se ne bi
smjelo vikati ni ‘Cigani’ umjesto npr. lopovi’, kaže Nadežda Čačinović,
dodajući da ne osjeća neku neposrednu opasnost od populističkog nasilja,
iako je to bila njezina prva reakcija one subote kada je sve počelo.

‘No kako mi je posao više-manje to da navodim studente na jasno i
neproturječno, dobro utemeljeno mišljenje, i dalje mi smeta zbrka
parola. Izvaninstitucijsko prosvjedovanje ima dugu i važnu povijest i
dovodi povremeno do pomaka. Nažalost, najteže je tamo gdje je
najpotrebnije, u totalitarnim društvima gdje vlada strah: autoritarna i
korumpirana društva nešto su lakša meta. Voljela bih da sve dobije i
zadrži lakoću karnevalizacije i stalno upućivanje na to da je riječ o
privremenom rješenju, a ne o nedomišljenom pozivanju na alternativni
model upravljanja zajednicom, koji doista ne pokazuju u nekom stupnju
domišljenosti’, poručuje ta sveučilišna profesorica.

Teatrologinja i dramaturginja Mani Gotovac smatra da
prosvjednici ne izriču nasilne upadice prema Jadranki Kosor kao ženi,
već prema funkciji koju ona obnaša. ‘Funkcija nema spolne
karakteristike, funkcija nije ni muška ni ženska. Kada se jedna žena
odluči da bude kraljica, da bude na čelu države, ona je time primila na
sebe sve počasti i sve užase toga posla. Ne može Jadranka Kosor uživati u
počastima, a odbijati užase u kojima se danas nalazi. Ne može biti
muškarac kada je sve u redu, a biti žena kada stvari idu po zlu.
Sanaderu smo zamjerali satove, a Jadranki Kosor broševe. Gdje su tu
razlike?’ pita Mani Gotovac.

‘Prosvjeduju, čini mi se, ljudi svih struja, svih strana uvjerenja i bez
uvjerenja. Nema tu političkih odrednica. Ili možda ima kod pojedinaca.
Ali jednostavno prosvjeduju nesretni ljudi, siromašni, besciljni i
razočarani. Traže ostavku Vlade i ostavku premijerke. Ona nije izabrana
na demokratskim izborima. Nju nije izabrao narod. Pa možda i nije tako
čudno što se ovim putem traži njezino odustajanje. Meni se osobno čini
da bi najbolji izlaz u ovoj, za svih nas katastrofalnoj situaciji, bio
hitno raspisivanje novih izbora’, poručila je Mani Gotovac.

Novinarka i aktivistica Vesna Kesić u ovim prosvjedima
ne vidi nikakvo ‘ujedinjavanje ekstremne ljevice i desnice’, upravo
suprotno. ‘Događaji su previše kompleksni da bi ih se dalo svesti na
priručnu formulu – ekstremno ovo, ekstremno ono. Mislim da nitko u ovom
momentu još ne može predvidjeti kako će sve završiti. Kao što kaže
Hannah Arendt, učinak nekog političkog procesa možemo iščitati tek s
određene distance, kad se pokažu politički ishodi’, ističe Vesna Kesić.
‘Ranih 90-ih mislili smo da idemo u demokraciju, a završili smo u
autoritarnom nacionalizmu. Možda se upravo sada stvara i politički, za
razliku od etničkog naroda’, dodaje Vesna Kesić.

‘Verbalno nasilje je prisutno, nemoguće je zamisliti ovako masovne
prosvjede, dijelom motivirane akumuliranim bijesom i gnjevom, bez
određene količine agresije i nasilja. No, i to je stvar percepcije, s
obzirom na kontekst, mene puno više veseli to što artikulirane
političke poruke – ma kakve bile – i duhovitost prevladavaju nad
ostrašćenim i konfuznima, zasićenim simbolikom koja poziva na nasilje.

Činjenica je da je premijerka Kosor od početka izložena seksističkim
aluzijama i to joj sigurno zagorčava život više nego što bi smjelo
unutar civiliziranog političkog žargona, a dolazi i s lijeve i s desne
strane spektra. Ali i na tom planu, u političkoj sferi, vrijede nešto
drukčiji kriteriji – kao javna osoba i kao žena, morala je to očekivati,
a ponekim svojim izjavama i sama je zazivala rodno obojene reakcije.
Meni su se u početku sviđale njezine ‘kuhinjske metafore’, ali kako je
politika koju Vlada vodi generalno loša i nije ‘domaćinska’, to joj se
je počelo vraćati kao bumerang’, dijagnosticira Vesna Kesić.

Nadežda Čačinović drži da se odlaženje pred privatne
stanove protivi potrebi razlikovanja privatnoga i javnoga u političkom
djelovanju (u smislu Hanne Arendt) te da bi bilo bolje ostati pri
prosvjednoj akciji protiv institucija. Na tom tragu je i Vesna Kesić.
‘Jedino što definitivno ne odobravam u ovim prosvjedima je odlazak pred
kućna vrata bilo koga jer to unosi zastrašujuću nesigurnost i može
proizvesti linčersku atmosferu’, kaže Kesić. Protiv odlazaka pred kuće i
stanove političara je i Mirjana Krizmanić, koja
naglašava da se time, osim stanara, osobito uznemiruju i članovi
obitelji prozivanih političara koji bi iz svega ovoga trebali biti
izostavljeni.

Smatra da je pitanje vodstva i samozvanih vođa izuzetno važno, a kako su
domaći mediji skloni personalizaciji, samozvani vođe izbijaju u prvi
plan, iako se istodobno događa i nešto što bismo mogli nazvati
samoorganiziranjem i direktnom demokracijom, odnosno stvar vodi
‘kolektivna pamet’ (ne nužno intelektualci). ‘To je, međutim, teško
snimiti kamerom, pa javnost ima slab uvid u sve nijanse ovih prosvjede.

Moguće je da će se nekoliko nabildanih, nasilju sklonih desničara
nametnuti kao vođe – oni to rade argumentima kojima nema prigovora, to
jest silom. Vjerujem da će se onda veliki dio prosvjednika odvojiti i
krenuti nekim drugim putem. Ako, međutim, dođe do pravog nasilja, biti
će najvažnije kako će se ponašati policija i politika’, zaključuje Vesna
Kesić.

Psihologinja Mirjana Krizmanić ističe da je puno veći
problem od ‘uvreda’ Jadranke Kosor činjenica da u Hrvatskoj ne postoji
potpuna ravnopravnost žena, pa tako žene za isti posao još uvijek
primaju niže plaće od muškaraca.

‘Inače, ne mislim da se prema premijerki seksistički odnose. Njezina
primjedba ‘gdje je sad Sarnavka’ je pretjerana. Mislim da je ženske
organizacije ne bi trebale posebno štititi, nije naglasak na tome. No
ona je ugrožena zato što ne radi kako treba, a ne zato što je žena. Nju
treba štiti od jaja i paradajza, pa i od svih vrsta uvreda, ali nemojmo
odvući stvari od biti – neka kaže datum izbora, pa će biti mir’,
poručuje Mirjana Krizmanić.

Inače, ova psihologinja smatra da je upravo silaženje na razinu uvreda
nedostatak aktualnih demonstracija, jer su i uvrede oblik nasilja, pri
čemu neke od uvreda upućenih Jadranki Kosor uistinu jesu vulgarne,
prostačke i uvredljive. ‘Zato bi bilo dobro da se prosvjednici jasnije
usmjere na ono što žele postići, a ne na buku i galamu. Prosvjedi su
kaotični jer se ne profiliraju jedna ili dvije temeljne ideje, čemu
pridonosi i to što ima prosvjednika svih orijentacija, od onih koji idu
samo vikati, do onih koji hoće sebe istaknuti’, smatra Mirjana
Krizmanić.

Vjeran Zuppa, dramaturg i profesor na Akademiji
dramskih umjetnosti, podsjeća da je fašizam prema ženi i ženskom tijelu
imao specifičan odnos – žensko tijelo je bilo tim vrednije što je više
imalo oblik muškog tijela. Seksizam je oblik muškog fašizma, pa je
nažalost potpuno logično da se u tzv. glasu naroda – uz sve ostale
glasove fašizma, nacizma, falšeg patriotizma i raznih prijetnji –
probijaju i seksističke izjave. No…

‘Ako što imamo zamjeriti gospođi Kosor, a ja bih sigurno imao štošta,
onda se to može odnositi na njezin subjekt predsjednice Vlade, koji
ovdje ima neutralnu karakteristiku. On je ‘ono’, srednjeg roda, nije ni
muški ni ženski, nego je funkcija’, kaže Zuppa. Nije ljubitelj
organizacije B.a.b.e., no zbog same kvalitete njihovog diskursa i
nastupa, čudno mu je što je gospođa predsjednica našla za shodno da je
one štite .’Nju može štititi samo njezin nastup i vrijednost. To što joj
se događa od klipana razne provenijencije ne da se spriječiti, a teško
da će se za našeg života i izliječiti kao oblik civilnog ponašanja’,
smatra Zuppa.

Prema njegovom mišljenju, rizično je predviđati razvoj ovog javnog
protestiranja jer se unutar ovakvih događaja uvijek može nešto neugodno
dogoditi, što zna bitno preokrenuti svrhu i cilj protesta, koji nakon
onih ružnih slika s početka (sukobi s policijom) dobivaju puno civilniji
sadržaj. ‘Momentalno, dramaturgija prosvjedovanja na način tzv. šetnje
kroz grad nešto je što u sebi, uz, naravno, akt pritiska, posjeduje i
stanoviti duhoviti odmak od uobičajenog tipa prosvjeda. Govoreći o
samome trenutku u kojemu se nalazimo, meni se prosvjedi dopadaju i čini
mi se da imaju svoju svrhu’, primjećuje Zuppa.

Što se pak tiče pitanja o ujedinjavaju krajnje ljevice i desnice, Zuppa
ne vidi to na način stvaranja nacionalsocijalističke ili nacističke
kombinacije jer mu je to potpuno nevjerojatno imajući u vidu naše
krajnje desničare i ljevičare. ‘To su ti pričini, može nam se pričiniti
da dolazi do takve simbioze, zato što svatko kriči sa svoje pozicije, a
sve se stapa u jedinstveni glas protesta’, objašnjava Zuppa.

U
potpunosti se slaže sa stavom predsjednika Josipovića da bi trebalo što
prije odrediti datum izbora i razdvojiti izbore od referenduma, kako
potonji ne bi bio oblik politizacije izbora u prilog bilo kome. No
vladajuća većina u Saboru teško će na to pristati, smatra Zuppa, jer
primitak Hrvatske u EU je još jedino što je ostalo Vladi kao pozitivni
aspekt njezinih dosadašnjih neuspjeha.