S novim popisom stanovništva hrvatska će dobiti i novu sliku (ne)obrazovanih
Popis stanovništva 2001. godine bio je hladna pljuska hrvatskome
akademskom obrazu: pokazalo se da nam je obrazovna struktura
katastrofalna, a da je osoba s visokom stručnom spremom samo 7,82 posto,
ili nešto manje od 290 tisuća, piše slobodnadalmacija.hr
“Olakotna okolnost”, ako se to tako može
nazvati, ležala je u tome što se iz uobičajenih snebivanja često
ispuštao podatak da imamo još četiri posto osoba s višom školom, kao i
činjenica da smo računali broj visokoobrazovanih u stanovništvu od 15
godina na više (a osobe od 15 godina, čast izuzecima, teško da mogu
imati fakultetsku diplomu).
Da se računanjem obuhvatila generacija od 25 do 64 godine, kako su
upozoravali stručnjaci pozivajući se na svjetsku praksu, dobili bismo
gotovo 15,82 posto visokoobrazovanih te 2001. godine. Ususret
rezultatima novoga popisa nije zgorega podsjetiti na stanje obrazovne
strukture s posljednjeg popisa, od kojega nas dijeli deset godina, ali
i, mnogi se nadaju, drukčiji odnosi (obrazovnih) snaga.
Naime,
nijedna računica nije tada mogla zamagliti podatak da imamo gotovo 40
posto stanovništva sa samo osnovnom ili bez završene osnovne škole.
Točnije, Hrvatska je imala čak 801.168 osoba s osnovnom školom, što je
udio od 21,75 posto, ili po veličini – grad nešto veći od Zagreba. Više
od pola milijuna ljudi, ili njih 15,76 posto, imalo je nezavršenu
osnovnu školu, što brojčano odgovara stanovništvu Splitsko-dalmatinske i
Zadarske županije zajedno.
Bez ikakve je škole u stanovništvu
starijem od 15 godina bilo čak 105.332 osobe (2,86 posto), dakle, grad
nešto manji od Osijeka. Pribroji li se tome podatak da je 70 tisuća
stanovnika, što je grad veličine Zadra, potpuno nepismeno, jasno je da
su obrazovanje odraslih, prekvalifikacije i doškolavanja bili imperativi
koji su se, koliko toliko, provodili.
Zabrinjavajuće je bilo i
to što je više od 166 tisuća ljudi, ili grad nešto manji od Splita, imao
između jednoga i tri razreda osnovne škole. Više od 400 tisuća ljudi
imalo je između četiri i sedam razreda osnovne škole. Iako su nepismeni i
oni bez škole najvećim dijelom dolazili iz redova starijih od 60
godina, začudio je podatak da je u kategoriji onih bez ikakve škole bilo
i 5682 mladih u dobi od 20 do 39 godina!
Što će raditi s diplomom?
U
prosjeku, Hrvatska je 2001. godine bila “srednjoškolka” – najveći broj
stanovnika imao je SSS, čak 47 posto ili više od 1,7 milijuna ljudi. To
će, prema procjenama, vjerojatno ostati i u najnovijem popisu.
Od
posljednjeg popisa uveden je bolonjski sustav visokog obrazovanja, koji
daje diplome već nakon tri godine školovanja, mijenjale su se neke
metodologije i izračuni, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
na temelju tekućih podataka izradilo je procjenu prema kojoj je već
2007. godine Hrvatska imala 18 posto visokoobrazovanih u dobi od 25 do
64 godine, što nas stavlja uz bok europskim zemljama. Daju li se iz tih
naznaka nazrijeti i nešto optimističniji podaci o obrazovnoj strukturi
2011. godine, pitamo demografa prof. dr. Anđelka Akrapa sa zagrebačkog
Ekonomskog fakulteta:
–
Brojka od oko 18 posto osoba s visokom i višom školom trebala bi biti
realna u najnovijem popisu. No, što imamo od tog podatka ako se mladi
nemaju gdje zaposliti? Samo otvaranje radnih mjesta potiče na
obrazovanje – ističe Akrap. S time se slaže i Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca:
–
Dugi niz godina govorimo kako obrazovne institucije moraju biti u
najužoj interakciji s gospodarstvom. Danas se traže zanimanja koja naš
obrazovni sustav ne “proizvodi” u dovoljnoj mjeri, poput inženjera
strojarstva, elektrotehničara i drugih egzaktnih zanimanja, a novi
tehnološki procesi zahtijevaju nove kompetencije i vještine.
Ne možemo
danas imati iste kvote za pravnike i ekonomiste kao prije deset godina,
jer se nemaju gdje zaposliti – upozorava Jakelić na našu staru boljku
zbog koje, dodaje, stvaramo nezaposlive kadrove za burzu rada, a ne za
tržište.
