Nedorečeno je i pitanje čiji bi bio kanal ako se prokopa i tko bi ubirao novac za prolaz kanalom. Puno nedorečenosti za tako velik novac kojim je plaćena studija
Studija
utjecaja na okoliš kanala Pag-Košljun mora ići na doradu. Potvrdio je to
– nakon sjednice Savjetodavnoga stručnog povjerenstva za ocjenu studije
utjecaja na okoliš “Plovni kanal Grad Pag-Košljun” u Gradskoj vijećnici
u Pagu kao prvog u nizu radnih sastanaka o gradnji kanala u Pagu – gradonačelnik Ante Fabijanić, kazavši kako će se službeno o svemu očitovati za nekoliko dana, piđe slobodnadalmacija.hr
– Sasvim je normalno da studija ide na doradu i po dva, tri puta. To
ne znači da ne valja, nego se ide na doradu, do konačnog rješenja –
kazao je kratko Fabijanić. Za razliku
od paškoga gradonačelnika, puno su rječitiji bili članovi udruga Zelene
liste, “Eko Zadra”, “Cvita soli”, Udruge iznajmljivača soba i apartmana Pag i Udruge “Bataja”:
–
Demantiramo izjave da je studija utjecaja na okoliš “prošla” i da zahvat
ima minimalne utjecaje na okoliš. Hidrografskom institutu nositelj
zahvata tvrtka “Moreuz” platila je više od milijun kuna.
Za taj novac naravno da se sve može napisati, pa i to da jedan takav
zahvat u prirodi koji dijeli otok na dva dijela i nasipava 200.000
kvadratnih metara mora nema baš nikakav utjecaj na prirodu, ljude,
Solanu, Siranu, spomeničku baštinu, zdravlje ljudi, turizam, stočarsvo,
ribarstvo… – kažu u udrugama i naglašavaju:
– Studija utjecaja na okoliš dobila je katastrofalne ocjene članova
komisije i kao takva je neprihvatljiva. Svih osamstotinjak stranica
studije može se svesti u par rečenica. Kanal je zapravo kamenolom
golemog kapaciteta (više od pet milijuna kubika kamena), a po Zakonu o
rudarstvu taj kamen pripada Republici Hrvatskoj, pa zarade u tom slučaju
nema. Pri vađenju kamena javlja se i otpad čije bi deponiranje dosta
koštalo. U studiji su taj problem riješili nasipavanjem 200 tisuća
kvadratnih metara mora, što je u suprotnosti s Prostornim planom grada
Paga i Županijskim prostornim planom.
– Benefit
studija je rekla da ako nema nasipavanja, nema ni zarade. Ovo
nasipavanje nije u skladu s prostornim planovima, a zahvat bi
destabilizirao spomeničku baštinu, spremnike soli i uništio podvodne
ostatke Staroga grada. Zarada “investitora” zasniva se na prodaji
kamena, za koji se zaboravlja da nije vlasništvo “investitora”, i
nasipavanju mora, koje je također vlasništvo RH, a studija ga tretira
kao “investitorovo”, i to kao građevinsko zemljište.
– Nedorečeno je i pitanje čiji bi bio kanal ako se prokopa i tko bi ubirao novac za prolaz kanalom. Puno nedorečenosti za tako velik novac kojim je plaćena studija – zaključuju udruge građana.
