Udaraju se temelji i zidovi, ali u ratu, koji je nekoliko godina kasnije uslijedio, sve staje - govori Nediljko Vujević
Obavijestit
ćemo Europsku komisiju za pristup Hrvatske EU o slučaju izigravanja
pravne države u Galovcu, zbog čega je Općina oštećena za najmanje 100
tisuća eura. Ovo što se dogodilo u Galovcu primjer je prakse koja se u Hrvatskoj provodi godinama, samo na višoj razini – kažu nam u Galovcu Nediljko Vujević i Petar Burčul, dvojica umirovljenika čiji je HSU nakon ostavke načelnika Slavka Šare (HSS) postao koalicijski partner HDZ-u u Općinskom vijeću, piše slobodnadalmacija.hr
Vujević i Burčul ispričali su nam najprije kraj priče, a njezin
početak kreće još od 1965. godine, kad tadašnja Mjesna zajednica Galovca
odlučuje, zbog skučenog prostora u staroj školskoj zgradi, pokrenuti
akciju izgradnje nove školske zgrade, i to samodoprinosom u iduće tri
godine, kako se tada uobičajeno gradilo objekte od javnog interesa.
Trebalo je riješiti i lokaciju škole, a mjesno rukovodstvo odabire
centar mjesta. Na lokaciji su bili privatni posjedi i vlasnicima se
predlaže zamjena posjeda za državno šumsko zemljište u omjeru 1:3 u
njihovu korist. – Zamjena je predložena Niki i Mili Kožulu, Slavku Bučiću, Stipanu Nadiniću i Krševanu Krsti Kvatruču.
S Kožulom, Bučićem i Kvatručom zamjena se brzo rješava, ali Stipan Nadinić nije želio dati svoju parcelu za državno zemljište. Marko Bučić tada predlaže Nadiniću jednu svoju obližnju parcelu za
njegovo zemljište i sklapa se ugovor o zamjeni. Svi su zadovoljni:
Nadinić se zamijenio, a Bučić pristaje na ustupanje te parcele za
državno zemljište.
U međuvremenu se od škole odustalo zbog blizine trafostanice, pa se odabrala druga lokacija za školu, 1974. godine. Deset godina kasnije na okrupnjenoj, 2.180 kvadratnih metara velikoj parceli, odlučuje se napraviti Dom kulture, zdravstvene ambulante i pošta, te se u tom cilju mještani
odriču obveznica tadašnjega državnog zajma kako bi se objekt izgradio. Općinski sud u Zadru 1985. godine donosi rješenje o prevođenju svih
parcela u društveno vlasništvo s pravom korištenja Mjesne zajednice
Galovac.
Udaraju se temelji i zidovi, ali u ratu, koji je nekoliko godina kasnije
uslijedio, sve staje – govori Nediljko Vujević podastirući nam
dokumentaciju o svim pravnim i katastarskim izmjenama provedenim oko
parcela nesuđenog Doma kulture. Nakon rata opet se poduzima inicijativa izgradnje općinskog objekta u
svrhu poštanskog ureda s ostalim pripadajućim sadržajima, ali se tada
otkriva da je na nekadašnje zamijenjeno zemljište upisano u vlasništvo
Nadinića, i to ono koje je mijenjano s Markom Bučićem,
plus još jedna parcela koju je Bučić zamijenio za šumsko zemljište, što
je protumačeno time da na spomenutoj lokaciji nije napravljena škola, pa
se sada treba vratiti.
I drugi su se vlasnici javili sa sličnim zahtjevom, a Nadiniću su na
zamijenjenoj parceli izgradili kuću pa je Općina pokrenula spor u kojemu
je tražila povratak nekretnina. – Taj spor je izgubljen zbog ogluhe jer se Općina Galovac koju je vodio
načelnik Slavko Šare nije ni pojavila na postupku utvrđenja prava
ročišta, čime je presuđeno u korist Nadinića koji su upisali svoje
vlasništvo.
Sumnjamo i zbog čega jer je Šarin zamjenik bio Filip Nadinić, čiji je
djed mijenjao zemljište. Ovdje je trebao biti centar Galovca s javnim
sadržajima za sve mještane, a ostali su iza svega nered i gorčina. Ne zamjeramo toliko vlasnicima parcela koji su iskoristili rupe u
hrvatskim zakonima, koliko općinskom vodstvu koje nije zaštitilo
interese Općine, a trebalo je jer su zbog toga bili na vlasti, a ne zbog
osobnih interesa – zaključuju Vujević i Burčul.
