Stručni akti propisuju da je plazmu moguće dati 33 puta godišnje
U Imunološkom zavodu, u kojem se iz plazme već 40
godina proizvode imunobiološki lijekovi, upravo zbog ‘prodaje’ plazme
najčešće borave studenti. Po davanju dobiju 150 kuna, čime pune ‘rupe’ u
lisnicama, piše danas.net.hr
U Hrvatskoj i uljuđenijem dijelu svijeta zabranjena je
prodaja dijelova tijela i krvi, no u Imunološkom zavodu u Lijepoj našoj,
kao i u nekim drugim zemljama, za plazmu (dio krvi u kojoj plutaju
krvna tjelešca) dobiva se naknada.
Riječ je o naknadi za vrijeme utrošeno na postupak i ona po jednom
davanju iznosi 150 kuna. Dnevno se na plazmaferezu može primiti do 50
osoba. Pojedinom davatelju jednokratno se uzima 600 mililitara plazme,
od koje se na uređaju sličnom onom za hemodijalizu odvajaju krvna zrnca i
vraćaju istim putem u venu. Postupak traje oko sat vremena i uključuje
sve od prijave preko pregleda do obroka nakon postupka.
Iako dr. Anka Dorić, voditeljica Odjela
transfuzijske medicine u Imunološkom zavodu, smatra da novac nije glavni
motiv “prodaje” plazme, od koje se kasnije proizvode lijekovi, u
razgovoru s nekolicinom davatelja potvrđuje se da im je naknada dobra
dopuna financija. Među njima su i studenti koji žive od roditeljske
pomoći ili skromne stipendije i kojima redovito davanje plazme donosi
600 kuna mjesečno.
Student informatike s kojim su razgovarali novinari Vjesnika
ondje dolazi već godinu dana. Novac mu je glavni motiv jer stipendiju
od 1.000 kuna potroši za tjedan dana. Ne doživljava to kao prodaju krvi,
ali priznaje da bi, kad bi mu motivi bili samo humanitarni, išao u
Petrovu 3. Davatelji plazme općenito su zdrava, mlada populacija. Među
većinski muškim davateljima je i studentica s Filozofskog fakulteta koja
plazmu daje tek mjesec dana. Za davanje plazme doznala je od kolega s
veterine. I njezin je motiv financijski. No, drago joj je što će se i od
njezine krvi proizvoditi preparati za nečiji lijek.
Druga davateljica kaže da zbog svoje “aktivnosti” ima problema s
roditeljima, ali 150 kuna po jednom terminu jače je od njihovih
zamjerki. Informacija o “poslu” u Imunološkom zavodu i mogućnosti popune
skromnog budžeta širi se među studentima usmenom predajom. No, dr. Dorić želi izbjeći negativan dojam koji bi se možda mogao
steći spominjanjem naknada, jer se davanje plazme u raznim oblicima
odvija u cijelom svijetu. Davanje plazme za proizvodnju specifičnih
imunoglobulina u našoj zemlji, kao i drugim zemljama koje se time bave,
obavlja se više desetaka godina.
“I po sadržaju i tehnologiji proizvodnje lijekova iz krvi ova je
djelatnost neusporediva s davanjem pune krvi. Plazma industrija je
odvojena od zdravstva svugdje u svijetu i za nju vrijede, konkretno i za
nas, zakoni i standardi Europske farmakopeje”, pojasnila je dr. Dorić.
Stručni akti propisuju da je plazmu moguće dati 33 puta godišnje.
