‘Izjavu ministra Čobankovića o tome da bi
Hrvatska mogla s arapskim zemljama trampiti vodu za naftu, nismo
shvatili kao pokušaj prodaje ili privatizacije Hrvatskih voda, već kao
jedno od mogućih privremenih rješenja za našu prezaduženu zemlju. U
takvoj tržišnoj transakciji ne vidimo ništa sporno’, poručili su iz
Zelene liste.
Mogućnost da sa zemljama arapskog svijeta Hrvatska napravi posao po formuli ‘Mi vama vodu, a vi nama naftu’, pozdravili su iz Zelene liste, no i napomenuli kako time, u predizborno vrijeme, ‘nemaju namjeru braniti HDZ i Vladu’.
‘Želja
nam je distancirati se od pojedinaca i stranaka (koje, na žalost, imaju
zeleni predznak) i njihove neprincipijelne i nekompetentne kritike
svega u vezi postojeće Vlade, a radi zadobivanja izbornih poena na tzv.
socio-ekološkim temama’, stoji u priopćenju Zelene liste koje potpisuje
supredsjednica Vlasta Toth.
Dodaje i kako bi ‘osuda ministra Čobankovića za rasprodaju vodnog
nacionalnog bogatstva u tom slučaju graničila s glupošću’, no i ukazuje
kako to ‘govori i o tome koliko su salonski zeleni političari, koji se u javnosti pojavljuju tek svake četiri godine, zapravo nekompetentni u ekološkim, ali i socijalnim pitanjima’.
‘Busati se u prsa i zaklinjati u socijalnu pravdu, a istovremeno
odbijati pomoći narodima koji pate od nestašice vode je licemjerno i
nema nikakve veze sa zelenim svjetonazorom’, smatraju u Zelenoj listi.
Tumačeći riječi ministra Čobankovića, navode i kako ‘nije govorio o prodaji ili koncesiji hrvatskih izvora ili vodotoka,
već o trampi slatke vode, koja iz rijeke Omble otječe u Jadransko more i
postaje prije ili kasnije nepitka, za naftu’. Slično bi se, kako je
najavljeno, moglo učiniti i na Cetini, Krki ili Zrmanji.
‘Mislimo da je to puno korisnije za Hrvatsku od davanja 50‐godišnjih koncesija privatnim poduzetnicima
na crpljenje vode iz pojedinih izvora, njeno flaširanje i prodavanje po
nerealno visokim cijenama stanovništvu. U takvom poslu samo privatnici
debelo zarađuju, a vodne zalihe zemlje se stvarno osiromašuju’,
upozoravaju iz Zelene liste.
Na kraju, vjeruju kako bi trampom riječnih voda (koje ionako odlaze u more) za arapsku naftu Hrvatska mogla stvarno profitirati u energetskom smislu, a stanovnici pustinja dobili bi neophodno potrebnu pitku vodu.
