Hrvatska je u pogledu zaštite diskriminacije LGBT osoba na radnom mjestu još uvijek tranzicijska zemlja u kojoj vlada "mentalitet Balkana", kažu iz Sindikata
U prostorijama SSSH, Županijskog ureda Zadar, održana je konferencija za medije na temu “Diskriminacija na radnom mjestu”. Poseban naglasak bio je na diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, zaštiti LGBT osobe (lezbijke, gay, biseksualne i transrodne/transseksualne osobe) koje su diskriminirane, te na usporedbi hrvatskih i europskih iskustava vezano uz diskriminaciju na radnom mjestu.
O temi su govorili Jasna A. Petrović iz Ženske sekcije SSSH, pravni zastupnik i prvi čovjek zadarskog SSSH Vedran Uranija, Sanja Juras iz udruge Kontra, Edo Bulić iz udruge Iskorak i predstavnik gradonačelnika, dogradonačelnik Dražen Grgurović.Danas je za sve sindikalne povjerenike i predstavnike državnih institucija, nevladinih udruga i drugih institucija koje se bave spomenutom problematikom započeo seminar “Zajedno za ravnopravnost LGBT osoba na radnom mjestu”. Cilj seminara je razviti svijest o problemu koji je prisutan u praksi, odnosno pomoći sudionicima seminara da prepoznaju značaj sindikalne borbe protiv diskriminacije na radnom mjestu s bilo kojeg osnova, te značaj djelovanja svih drugih institucija koje se bave zaštitom LGBT osoba na radnom mjestu, odnosno koje se bave problemom diskriminacije temeljem seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
“Danas smo ovdje zbog toga što većina sindikalista još uvijek ne shvaća da je njihov posao štititi radnike od svakog oblika diskriminacije, po bilo kojim osnovama. Prije svega je važno da sindikalisti shvate kako upravo oni moraju pomoći radnicima da 2/3 svoga života kojega provode na poslu, provedu u dostojanstvu i s apsolutnom zaštitom ljudskih prava”, rekla je Petrović.
“Danas smo u Zadru započeli sa seminarom o jednoj od najdelikatnijih i najintrigantnijih tema – diskriminacija na radnom mjestu s naglaskom na diskriminaciju LGBT osoba. To je na neki način i test koji će pokazati realno stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Hrvatska je skorašnja 28. članica EU i od Hrvatske se očekuje puno poštivanje ljudskih prava, pa tako i puna zaštita LGBT osoba koje su nerijetko diskriminirane”, izjavio je Uranija. No, trenutna situacijai ne ide joj baš u korist.
“U Hrvatskoj je još uvijek mnogo predrasuda, nerazumijevanja i diskriminacije po svim osnovama, pogotovo kod LGBT osoba. Njima se i dalje osporava pravo na radnom mjestu, onemogućuje im se pristup radnom mjestu, umanjuje im se plaća bez ikakve osnove, teško napreduju i sl. Sve u svemu, na njih se vrši ogroman psihološki teror. Hrvatska je u tom pogledu još uvijek tranzicijska zemlja u kojoj vlada mentalitet Balkana u pejorativnom smislu”, kaže Uranija.
Najčešći oblici diskriminacije su: uznemiravanje, prijetnje od strane suradnika, upravitelja, klijenata, …, nepravedna raspodjela rada, pretjerani nadzor nad tim osobama, postoje mnoge predrasude vezane za njihove mogućnosti u radu s djecom, lažne optužbe, izostanak mogućnosti promaknuća na radnom mjestu
Situacija u Hrvatskoj je puno drugačija nego npr. u VB, Danskoj, Nizozemskoj, Islandu gdje se LGBT osobe osobe prihvaćaju kao potpuno ravnopravne sa svim ostalima. U Hrvatskoj još uvijek preko 60 posto ljudi izražava nerazumijevanje prema LGBT osobama, kažu iz Sindikata. I zato je SSSH odlučio otvoriti ovu temu u suradnji s EU i nevladinim udrugama Kontra i Iskorak kako bi se situacija u što skorije vrijeme i u što većoj mjeri promijenila. “Diskriminacija na radnom mjestu je nešto po čemu se prepoznaju ljudska prava. Borba za radno mjesto bez diskriminacije važna je ne samo s aspekta poštivanja ljudskih prava nego i s aspekta toga da će se postići bolja učinkovitost i produktivnost te socijalna zaštita svih radnika”, kaže Uranija.
LGBT osobe, koje imaju puna ustavna prava na rad, život, pristup svim institucijama, nerijetko se boje podnositi žalbe ili tužbe radi zaštite svojih prava. A i hrvatsko pravosuđe još uvijek nije u dovoljnoj mjeri educirano za ovu problematiku. Iz tog je razloga situacija daleko od zadovoljavajuće, pogotovo ako se situacija usporedi sa zemljama u EU.Već je bilo dosta situacija kada su osobe u javnom životu u medije izjavljivale diskriminativna mišljenja i uvrede na račun LGBT osoba, a na kraju za to nisu snosile nikakve posljedice niti kazne, rekao je Uranija. “Hrvatsko pravosuđe nažalost ima suprotnu praksu od Europskog pravosuđa. Sudovi u VB, Njemačkoj, Nizozemskoj i dr. su veoma strogi po tom pitanju i mi bismo se trebali na njih ugledati. Oni veoma rigorozno kažnjavaju svaki oblik diskriminacije, pa tako i diskriminaciju LGBT osoba.”
LGBT osobe bi se trebale što prije sindikalno organizirati, kaže Uranija. “Statistike pokazuju da je u Hrvatskoj samo 17 posto LGBT osoba učlanjeno u sindikate i mi ih pozivamo da se što masovnije uključe jer će se na taj način bolje zaštiti, a i sami sindikati se u sklopu svojih osnovnih zadaća bore i za prava radnika te za sve što im po tom pitanju pripada.” Iako Hrvatska ima odličnu zakonsku infrastrukturu (postoji čak 17 zakona koji štite diskriminirane osobe), ali u praksi se ti zakoni jako slabo, gotovo nikako, primjenjuju. Njihova su prava i zaštita na radu svedena na minimum i to će sindikati, počevši s ovim seminarom, nastojati što prije izmijeniti.
“Osoba koja je na radnom mjestu diskriminirana, ima pravo u roku od 8 dana od kad je diskriminirana, prekinuti rad i uputiti tužbu sudu. Ali takvih je tužbi vrlo malo, a problema jako puno. Ljudi se jednostavno boje tužiti, boje se javnosti i javne percepcije”, kaže Uranija. “Ovaj seminar je zapravo početak novog pristupa zaštite tih osoba, da konačno i mi u tom segmentu budemo u skladu, odnosno da se barem približimo EU standardima.”
Što se tiče Zadra i diskriminacije na radnom mjestu, nije bilo konkretno slučaj iz firme, ali to je iz razloga što su ti slučajevi izrazito rijetko prijavljivani, rekla nam je Sanja Juras iz udruge Kontra. Ali bilo je slučajeva nasilja i drugih vrsta slučajeva, ali Sanja nije htjela govoriti u detalje zbog zaštite žrtava. U posljednjih dvije godine, Udruga Kontra je zaprimila tek tri prijavljena slučaja. Često se događa da osobe koje prijave ili žele prijaviti diskriminaciju na radom mjestu odustanu od tužbe zbog straha od reakcije poslodavaca, javnosti, kolega/ica, nemogućnosti nalaženja novog radnog mjesta i sl.
