Članice Facebook grupe "Lavice", redom oboljelih od raznih vrsta karcinoma uputile su otvoreno pismo ministru zdravstva, prošlom, sadašnjem i svim budućim s nadom da će otvoriti oči i nešto poduzeti. Pismo prenosimo u cjelosti.
‘Ovo je inicijativa grupe žena oboljelih od raznih vrsta
karcinoma i naših prijatelja. Možda je pucanj u prazno, ali uz
vašu pomoć dragi prijatelji, možda moje prijateljice i ja nećemo
morati platiti operaciju koja život znači 35 do 50 tisuća kuna.
Možda vašim sudjelovanjem, dijeljenjem, djevojčica iz Dubrovnika,
teško bolesna, dobije putni nalog za putovanje avionom u Zagreb
jednom mjesečno, jer drugačije ne može putovati zbog teškog
zdravstvenog stanja. Možda…
Možda smo nepopravljivi optimisti, ali zato smo još tu i možemo
pisati o bitnim stvarima koje život znače. Možete nas podržati
ili ne. Na vama je, stoji na početku molbe grupe žena oboljelih
od karcinoma.
Ova poruka upućena je ministru zdravstva, prošlom, sadašnjem i
svim budućim s nadom da će otvoriti oči i nešto poduzeti.
Facebook grupa Lavice okuplja oko dvije tisuće žena oboljelih od
karcinoma, a otvoreno pismo potpisuje svaka od njih.
‘Dobar vam dan ministre u fotelji od nas koji sjedimo na
polomljenim plastičnim stolcima po čekaonicama.
Evo, kerber vam otvara vrata u naš podzemni svijet gdje se 45
minuta pažnje mog onkologa kupuje u privatnoj klinici, gdje nas
bodu debelim iglama jer se pobogu mora štedjeti da bi ostalo za
skupe večere lijenim guzicama. Gdje vas ako se borite za svoja
prava čeka luđačka, gdje štede na pomoćnim materijalima na
zračenju. Kad tek nakon 25. zračenja, kad si već dobro pečen,
dobiješ papir za podići silikonske obloge. A njih nije lako
dobiti, jer se moraju naručiti u ljekarni. Pa propustiš još tri
zračenja bez obloga. Gdje oni kojima su operirana crijeva putuju
hodnicima do toaleta. Gdje infuzija pada sa stalaka na operirane
rane jer ih vežu zavojima. Gdje se naša prava oko saniteta i
putnih naloga tumače ovisno je li se popila jutarnja kava ili
nije. Gdje onkološki pacijenti dobiju nadu u privatnoj klinici
koja još nema ugovor sa HZZO-om jer ima prečih stvari od
liječenja, a i oni su svakako podzemni svijet. Gdje su na
prozorskoj dasci nesterilizirana kliješta i odvijač glavni i
neophodni alat kojim se učvršćuju crijeva koja na mjestu drže već
postavljene aplikatore za brahiradioterapiju, gdje sestre
ručno,’kurblom’ pokreću sam prastari uređaj i ulaze kod nas, iza
zaštitnog paravana protiv zračenja kako bi nam dale kemoterapiju,
lijekove, a ne smiju ga zaustaviti jer je vikend, tehničar otišao
doma, pa ako ga same ne uspiju ponovo pokreniti uzalud im svi
odvijači i kliješta ovoga svijeta… pa se tako i one svaki puta
ponovo ozrače, zajedno s nama, pa podijelimo dijelić jadne
sudbine onkoloških pacijenata. Gdje roditelji sa teško bolesnom
djecom u autima stoje na prometnoj cesti ispred sive zgrade koja
se zove Klinika za dječje bolesti i ne znaju gdje bi s autom, a
dijete mora na pregled. U tom podzemnom svijetu se uvijek čeka, a
vrijeme curi. Tamo se ne dobiva što nam pripada. Tamo je svima
ministre teško. I doktorima i sestrama i nama. Tamo vas snimaju
uređajima starim 50 godina, ako uspijete uopće do njega doći. Evo
ministre. Vrata se otvoriše, pitam se hoće li i Vaše oči,
stoji u otvorenom pismu ‘Lavica’.
