Jedno od rješenja za niz diplomaca, magistara ili doktora koji čeka radno mjesto jest emigracija u neku od boljestojećih EU zemalja
Tržište rada i tržište diploma u sve su većem
nesporazumu, a čini se da će nerazumijevanje s godinama biti sve
izraženije. Prognoza relevantne EU agencije kaže da će do 2020. tek 37
posto poslova zahtijevati akademsku titulu. Postaje li studiranje luksuz
za ljude s viškom novca i vremena?
Bez obzira na relativno stišavanje europske krize, Stari kontinent od
danas do 2020. prolazit će kroz stagnaciju u kojoj će biti stvoreno tek osam milijuna novih radnih mjesta,
što je brutalno malo uzevši u obzir populaciju na koju se podatak
odnosi. Brojke su to Centra za razvoj strukovnog obrazovanja, EU
agencije sa sjedištem u Saloni u Grčkoj, prenosi njemački Die Welt.
Ponajprije se to odnosi na mediteransku Europu gdje su milijuni mladih
ljudi bez posla i stjecanje diplome postaje mazohistička vježba iz
uzaludnosti.
Naime što, simptom da je nešto trulo u sustavu obrazovanja i
zapošljavanja je činjenica da je sve više akademski obrazovanih ljudi
koji su prekvalificirani za poslove koje rade, bacajući
tako niže rangirane i adekvatno osposobljene na burzu, da parafraziramo
direktora navedenog centra Christiana Lettmayra.
Jedini koji
profitiraju u toj situaciji su, naravno, poslodavci koji odjednom
dobivaju više za manje, a ostatak povjesničara umjetnosti, filozofa,
fizičara ili sociologa pita se čemu su uopće studirali kada moraju
voziti viljuškare ili brati masline ne bi li preživjeli.
Jedno od rješenja za niz diplomaca, magistara ili doktora koji u
zemljama poput Grčke, Italije ili Španjolske eventualno čeka radno
mjesto namijenjeno za srednju stručnu spremu jest emigracija u neku od boljestojećih EU zemalja,
no većini populacije se ipak ne seli u hladnu Skandinaviju, Njemačku
ili Nizozemsku ne bi li ih se tretiralo onako kako im titula sugerira da
zaslužuju. Južnjaci koji su vješti u računalnom programiranju, ili su
inženjeri ili doktori imaju prilično veliku šansu na bogatom europskom
sjeveru. Isto vrijedi i za kvalificirane radnike.
Gravitacija domaćeg teritorija tek je jedan problem. Drugi je, kako reče Lettmayr, taj što se studiraju stvari za koje ne postoji potreba na tržištu.
Čitav niz humanističkih djelatnosti, kao i solidan broj stručnih zvanja
poput frizera ili prodavača, nisu osobito tražene po europskim burzama
rada. Akademska ponuda i tržišna potražnja su u raskoraku, tvrdi
Lettmayr te dodaje da je premalo inženjera, matematičara i općenito
prirodnih znanstvenika.
