Zbog ponovnih problema u vodoopskrbi otoka, danas se oglasio i Otočni sabor podsjećajući da otočani vodu moraju dobiti. Priopćenje donodimo u cijelosti:
“Nažalost, došli smo u situaciju da se Otočni sabor ponovno mora oglasiti na temu vodoopskrbe otoka Zadarske županije, konkretno otoka koji administrativno pripadaju Gradu Zadru.
Naime, došlo je do apsurda – koncesionaru se ne da nalog za isplovljavanje, tj. daljnja isporuka vode otočanima.
Država kaže kroz Zakon o otocima, u čl. 33 ” Domaćinstva čiji članovi imaju prebivalište na otoku, a opskrbljuju se vodom vodonoscem ili cestovnim vozilom, plaćaju vodu do 20 kubika mjesečno, odnosno 150 kubika ukupne godišnje potrošnje po domaćinstvu po cijeni koja je jednaka prosječnoj cijeni isporuke vode u matičnoj obalno-otočnoj županiji.
Sredstva za podmirenje razlike u cijeni i stvarne cijene isporuke vode vodonoscima ili cestovnim vozilom osigurat će se u državnom proračunu.
Poslovi vodoopskrbe otočnih domaćinstava vodonoscem ili cestovnim vozilom obavljaju se sukladno članku 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 128/99., 57/00., 129/00. i 59/01.).
Sredstva za podmirenje razlike u cijeni iz stavka 1. ovoga članka i stvarne cijene isporuke vode vodonoscima i cestovnim vozilom osigurat će se u državnom proračunu.”
Pitamo, tko ima pravo zabraniti isporuku vode otočanima koji isporučenu vodu uredno plate. Smatramo da je to čisto kršenje Ustava RH i ljudskog dostojanstva. Otočani nisu krivi što do njih nije napravljen vodovod i ne žele da ih se tretira kao građane drugog reda.
Otočni sabor traži da se bezuvjetno nastavi s isporukom vode prema otocima, a problem neka se rješava u hodu. Neka za stol sjednu koncesionar, Grad Zadar kao vlasnik Vodovoda i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU kako bi se pronašlo rješenje jer znamo da su u proračunu Republike Hrvatske osigurana sredstva za subvenciju vode.
Moramo istaknuti da još nije ni počela prava turistička sezona te se zapitati što se onda može očekivati u jeku sezone.
Ponavljamo, otočanima ne treba olakšati život, otočanima treba jednakost šansi, mogućnost da svoj život na otoku razvijaju na način kao da su na kopnu. Život na otoku, rođenjem ili odabirom ne smije biti prepreka razvoju težnji koje suvremeni čovjek ima.”
