Američko-hrvatski investitori ovog tjedna predložili su spajanje kopna i Pelješca po uzoru na most Rossellini u Seattleu
Prijedlog izgradnje pontonskog mosta između kopna
i poluotoka Pelješca, kojim bi se za samo 36 milijuna eura riješio
problem povezanosti dubrovačkog područja s ostatkom Hrvatske, u
Ministarstvu prometa nisu ozbiljno ni razmotrili.
Dapače, ideju američke
tvrtke ‘The Adriatic Group’ i hrvatskog arhitektonskog studija ‘Lotus
Architecti’ neslužbeno su proglasili neozbiljnom, i to zato što je
najprije prezentirana u medijima. Na zamolbu tportala, ministar Siniša
Hajdaš Dončić odbio je izjasniti se o ovom projektu.
‘Prije nešto više od tjedan dana primili smo njihovu zamolbu za
sastanak, ova ideja je samo jedna od brojnih koji dolaze na našu adresu.
Ne sviđa nam se komuniciranje preko medija, a izgradnja pontonskog
mosta ionako nije u planu’, neslužbeno nam je poručeno iz Dončićevog
ministarstva. Službeno, preko Odjela za odnose s javnošću, rečeno nam je
da će ministar ‘najvjerojatnije primiti inicijatore i s njima
razgovarati, jednako kao što razgovara i s brojnim drugim potencijalnim
ulagačima’.
Američko-hrvatski investitori ovog tjedna predložili su spajanje kopna i
Pelješca po uzoru na most Rossellini u Seattleu: radilo bi se o
jednostavnoj konstrukciji duljine 2,4 kilometra, koja bi se sastojala od
90 pontona dimenzija 25 puta 10 metara. Uzdignti završeci mosta i
njegov pokretni dio omogućili bi nesmetano odvijanje pomorskog prometa
prema Neumu, a po njihovim tvrdnjama, sve bi moglo biti izgrađeno u roku
od devet mjeseci – dakle, prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju i
postroženja režima na granici u Neumu.
Cijena projekta kretala bi se oko 36 milijuna eura, ukoliko bi se
koristila već izgrađena infrastruktura Pelješkog mosta. Most bi imao
garanciju od najmanje 30 godina, a investitori računaju da bi se uz
naplatu mostarine u iznosu od tri eura po vozilu ulaganje isplatilo u
roku od 10 do 15 godina. Most s dvije prometne trake, na kojemu bi
brzina kretanja bila ograničena na 50 kilometara na sat, bio bi drugi
nadulji pontonski most na svijetu, odmah nakon onoga u Seattleu, a
gotovo sve komponente mogle bi biti izgrađene u Hrvatskoj.
Njegova
cijena bila bi praktički jednaka ulaganjima koja se planiraju za
izgradnju cestovnog koridora iza Neuma (14,7 milijuna eura) te pojačanje
trajektne linije Ploče – Trpanj i uređenje novih prometnica (27,5
milijuna eura), no njime bi bilo moguće odvijanje kompletnog prometa –
za razliku od ograđene prometnice u zaleđu Neuma, kojom bi prolazili
jedino osobni automobili.
Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić potpuno
je na liniji svoga HDZ-a, koji je ovog tjedna predložio usvajanje
saborske rezolucije o potrebi gradnje Pelješkog mosta ‘kako bi se
uspostavila ustavnopravna jednakost svih građana Republike Hrvatske’.
Ideju izgradnje pontonskog mosta Dobroslavić načelno ne odbacuje, no
vjeruje da se radi o ‘zamagljivanju pravog problema’.
‘Strah me je ideja koje dolaze naknadno, bojim se da bi – ako bi se
počelo ozbiljno razmišljati o pontonskom mostu – nastali problemi oko
ispitivanja morskog dna i struja, pa nesuglasice s Bosnom i
Hercegovinom, pa tehnički nedostaci… Sve skupa, išlo bi po onoj ‘Kad
ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju’, smatra dubrovački župan.
‘Jedino pravo rješenje je čvrsti most koji spaja dva razdvojena dijela
zemlje. Problem naše izoliranosti mora se riješiti, imamo pravo biti dio
Hrvatske i država je to dužna napraviti. Dvije milijarde kuna nije
velika cijena za to, onima koji ne shvaćaju – ne treba pridavati
pažnju’, kazao nam je Dobroslavić.
Šef Katedre za mostove na splitskom Građevinskom fakultetu Jure Radnić,
koji je godinama upozoravao na megalomaniju IGH-ovog projekta mosta za
Pelješac, podsjeća da je upravo on prije više od šest godina predložio
rješenje slično ovome američkih i hrvatskih investitora. Zamislio je,
naime, kombinaciju klasičnog i pontonskog mosta, koja bi bila dramatično
jeftinija od verzije koju je zagovarao IGH. ‘Klasični’ dio mosta
nalazio bi se bliže kopnu i omogućio slobodan prolaz brodova prema
Neumnu, dok bi ostatak Malostonskog kanala bio premošten pontonima.
‘Ovakvo, potpuno pontonsko rješenje vjerojatno ne bi bilo po volji Bosni
i Hercegovini’, smatra Radnić. Po njemu, ideje koje nastoji realizirati
Vlada, prije svega gradnja koridora u neumskom zaleđu preko kojih
svejedno ne bi bio moguć transport robe, graniče s ludošću. ‘Glavni cilj Hrvatske morao bi biti prolazak punog profila autoceste
kroz Neum, a nakon toga ona bi mogla skrenuti prema Hercegovini i Popovu
polju. Treba nam trajno rješenje, a ovo aktualno to definitivno nije.
Za sve projekte koji se rade fazno ili polovično na koncu se plaća
višestruko veća cijena’, upozorava Radnić.
