Znameniti Stonehenge – četiri, pet, možda i više
tisuća godina stara prethistorijska građevina sačuvana na jugu Engleske,
ovih dana prolazi kroz restauraciju.
Razlog nisu toliki mileniji
postojanja zagonetne kamene strukture, nego utjecaj milijuna i milijuna
turista koji to mjesto pohode posljednjih godina. Koji svjetski
spomenici više ne smiju biti dostupni masama ako ih se želi sačuvati?
Trčeći s olimpijskom štafetom u rukama, legendarni američki sprinter Michael Johnson
bio je možda i posljednji putnik koji je vidio Stonehenge u njegovom
dosadašnjem izdanju. Budžet za restauraciju premašuje 34 milijuna
dolara. Bit će očišćen okolni teritorij, izgradit će se novi turistički
centar i pokretne trake za posjetitelje, kojih po novome ne smije biti
više od 7650 dnevno, pa će znatiželjnici morati unaprijed rezervirati
karte.
Stručnjaci upozoravaju da nekontrolirani masturizam nanosi svjetskoj
baštini štetu usporedivu s ratovima i elementarnim nepogodama.
Ruski Časopis Ogonjok navodi sljedeće iz mora slučajeva u kojima se konzervatori žale na turiste: u Firenzi je ugrožen legendarni Michelangelov kip Davida
iz 1504. godine. Neprestani koraci posjetitelja Akademijine galerije
uzrokuju vibraciju zbog koje statua počinje pucati na raznim mjestima!
Posebna su priča devastacijski učinci turista – primitivnih kradljivaca.
Nedavno je rimska policija javnosti predstavila ‘muzejsku ponudu’
artefakata koji su po aerodromima oduzeti putnicima koji su si ih
ponijeli ‘za uspomenu’: pločice s mostova, komadići mozaika, čak i mramorno mlinsko kamenje s Apijeve ceste…
U ruskom Sankt Peterburgu stradavaju grifoni na
Bankovskom mostiću jer horde turista u njihove ralje ubacuju kovanice i
pisamca začepljujući kanale vodoskoka.
Čak ni prije stotinu godina potonuli Titanic, koji je
dugo počivao na skoro 4000 metara dubokom dnu Atlantskog oceana, nije
izbjegao došljake u mini podmornicama koji kući odlaze sa ‘suvenirima’.
U posebno ugroženim destinacijama poput Uskršnjeg otoka i Venecije
mjesno stanovništvo već je počelo organizirati proteste i blokade kako
bi upozorilo na strahote turističke najezde. Riječ je problemu čiji se
razmjeri povećavaju iz godine u godinu. Ekonomski, tehnološki i
politički uvjeti učinili su da je broj međunarodnih turista u svijetu
porastao sa 25 milijuna 1950. godine do oko milijarde ove godine.
Zbog navedenih problema stručnjaci iz istraživačke agencije The Future
Laboratory daju pomalo distopijsku viziju budućnosti u kojoj će svjetske
znamenitosti moći posjećivati samo vrlo bogati ili moćni ljudi – ili
sudionici nekih specijalnih istraživačkih programa. Kao alternativa u
tom budućem ‘limitiranom’ turizmu predlažu se i društveno pravedniji
koncepti poput nagrađivanja ljudi putem ekoloških natječaja – skupljanja
bodova kroz brigu o vlastitom okruženju koji bi se s vremenom mogli
zamijeniti za, recimo, nagradno putovanje na koraljne atole ili na
Bajkalsko jezero.
