Svjetski je dan štednje.
Prema podacima Hrvatske narodne banke, krajem rujna u bankama je bilo
blizu 164 milijarde kuna depozita građana. Unatoč krizi, brojke govore
da štednja raste. Ispitali smo koliko doista uspijevamo staviti na
stranu.
Unatoč krizi, štednja u bankama je gotovo 1,4
milijarde kuna veća nego u rujnu prošle godine. Prosječni građanin s
redovnim prihodima uspijeva po nekim procjenama mjesečno uštedjeti oko
400 kuna. Dok nekima u Zagrebu štedljivost polazi za rukom, drugi o
debljem računu ili punijoj kasici samo sanjaju.
“Uštedim nešto od penzije”, kaže nam jedna umirovljenica. Ni kod drugih nije bolje.
“Pa, nešto malo, mirovina nije velika, ali dobro, svaki mjesec neku sitnicu”, ističe druga umirovljenica.
“Prije se još nekako dalo, znate ono kak se veli, od prvog do drugog
je dobro, a od drugog do prvog je strava”, slikovito nam pojašnjava još
jedna umirovljenica.
Statistike, međutim, govore suprotno. Uz stagnaciju kredita
posljednje četiri godine, štednja ipak raste. Kako pojašnjava
financijski analitičar Zdeslav Šantić, otporna je i na crne gospodarske
trendove.
“Pogotovo nepovoljne trendove na domaćem tržištu rada gdje i dalje
pada zaposlenost, ali isto tako i smanjuju se realne neto plaće.
Primjetan je nastavak rasta štednje građana, a pogotovo kada govorimo o
oročenim depozitima, koji su prema posljednjim podacima na godišnjoj
razini porasli oko četiri posto”, pojašnjava Šantić.
Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček potvrđuje, rast
štednje, iako doduše manji nego prije početka krize, dokaz je da se
ponašamo racionalnije i trošimo opreznije.
“Pa je, postali smo štedljiviji. Kod nas je omjer štednje po glavi
stanovnika puno veći nego u ostalim zemljama regije, ako gledamo
južno-istočno od nas, ali opet, ako gledamo prema zemljama starim
članicima Europske unije, to je manja štednja nego tamo. Znači, mi smo
negdje između toga, međutim, mi imamo tu prednost da je povjerenje u
banke veliko i još uvijek se to smatra najsigurnijim načinom ulaganja,
odnosno čuvanja imovine”, kaže nam Bohaček.
Neki se s tim ne bi složili.
“Ne, čak sam i u velikim dugovima zbog stambenog kredita. Štednja ne, ma nema šanse”, kaže nam jedan građanin.
Oni koji mogu, štede sve više u kunama, a vjerni su i euru. Modeli štednje kao i razlozi su različiti.
“Za pet godina, tako da se onda diže i to nešto se dobije. Za svadbe, za unuke i za svašta”, kaže nam jedna umirovljenica.
“Prije četiri do pet godina moglo se nešto malo uštedjeti da bi se
ljetovalo ili zimovalo, ali to su sada samo želje. Najviše sam ljut na
te banke”, ističe jedan građanin.
Bohaček, pak, predviđa da će se trend štednje nastaviti, pa i nakon što danas sutra stignu povoljnija gospodarska vremena.
“Potrebno je samo malo optimizma, nije sve tako crno”, napominje Bohaček.
Do nekih boljih vremena prosječnim građanima preostaje – virtualna štednja.
“Ne, ma kakvi sa strane, sve potrošimo što imamo. Nešto si kupimo. Ma
kakva štednja, kad su plaće male i nisu česte. Otkud da uštedimo.
Plaćamo ovako skupe režije. Kredit tko ima poput mene, doviđenja”, kažu
nam Zagrepčani.
