Tvrtka u vlasništvu nedavno oslobođenoga generala Ante Gotovine lani je za grad Zadar odradila posao izgradnje plinovodne instalacije u Zadru, i to za iznos od 5,1 milijun kuna, javlja Jutarnji.hr.
General Gotovina ne namjerava se, kaže, baviti politikom, već će s prijateljem Željkom Dilberom
ostati u poduzetničkim vodama. Dvojac je lani preko zajedničke zadarske
tvrtke Adriatik Gradnja, kako se navodi u njihovom financijskom
izvješću, odradio prvi ozbiljan posao. Godinu dana ranije nisu ostvarili
nikakve prihode jer su tvrtku tek osnovali.
Uz Gotovinu je svakodnevno ovih dana i odvjetnik Luka Mišetić, šef braniteljskog tima. Mišetić se godinama brinuo za financije obrane te prikupio brojne donacije iz dijaspore, a jedan od najdarežljivijih, navodno, je bio američki Ilija Letica, jedan od najbogatijih Hrvata u Americi, vlasnik kompanije za proizvodnju plastične ambalaže i papira, inače republikanac, blizak obitelji Bush. Hrvatska država je za obranu izdvojila oko 200 milijuna kuna
Poslovni partner Dilber jedan je od ljudi iz Gotovinina najužeg tima,
uz kojeg je nekolicina prijatelja i nekadašnjih suboraca ostala sve do
danas. Većina ih je ovih dana obilazila lokacije na kojima se
pojavljivao Gotovina te činila živi zid oko generala kako bi ga
zaštitili od mase ljudi, novinara, pa i fotoreportera.
Tri razine zaštite
U Zadru su Gotovinu njegovi nekadašnji suborci, pa i policija,
štitili na tri razine. Prvi oko njega poslagali su se nekadašnji
pripadnici gardijske brigade Poskoci. Njih 15-tak okruživalo ga je gdje
god bi se pojavio te bi mu osiguravali nesmetani prolaz. Kasnije im se u
toj zaštiti pridružila i policija, a cijelo vrijeme uz njega su bili
odvjetnik Luka Mišetić, prijatelj Željko Dilber, voditelj ureda za obranu Tonči Kunjašić, Miomir Žužul…
Dilber se svojedobno, dok je Gotovina bio u bijegu, zajedno s Ljubom Ćesićem Rojsom, Hrvojem Petračem, Željkom Bagićem i Antom Žonijem Maksanom
našao i na listi osoba kojima je bio zabranjen ulazak u zemlje Europske
Unije.
Petorku se sumnjičilo da pomažu Gotovini te da ga financiranju i
skrivaju pred Haaškim sudom. Dilber se tijekom rata sprijateljio s
Gotovinom. Postali su još bliži nakon rata, a kasnije su se povezali i
kumskom vezom. U mirovinu je Dilber otišao 2000., kad se zaposlio u
tadašnjem poduzeću Petrač osiguranju, kasnije Atlas osiguranju, u
većinskom vlasništvu Hrvoja Petrača. Obitelji Gotovina postao je osoba
od najvećeg povjerenja te je imao ulogu koordinatora i voditelja svega
što se odnosilo na Gotovinu. Upravo je Dilber 2010. pokrenuo osnivanje
tvrtke u kojoj se kao suvlasnik vodi i Gotovina. Tvrtka ima temeljni
kapital od 20.000 kuna, a prijavljena je na adresi u Zadru. Prvu godinu
postojanja 2010. završila je s gubitkom od 3,5 tisuća kuna, a lani su
poslovali s dobiti koja im je nakon oporezivanja iznosila 44,1 tisuću
kuna. Odradili su spomenuti posao u Zadru, a zaposlili su dva radnika s
neto plaćama od 4,5 tisuća kuna.
Široj javnosti manje poznati član Gotovinina tima je Tonči Kunjašić,
koji je proteklih godina u Zagrebu vodio ured obrane, a i danas je
glavna Gotovinina veza s medijima, svojevrsni glasnogovornik.
Na čelu stola
Kunjašić se proteklih dana također ne odvaja od Gotovine, a u vrijeme
obrane bio je zadužen za pronalazak dokumentacije, svjedoka. Kunjašić
je inače s Korčule, a devedesetih se uključio u obranu Hrvatske. Kad se
vratio na Korčulu, učlanio se u HDZ te postao načelnik općine Smokvica.
No, na izborima se priklonio Iviću Pašaliću te nakon Sanaderove
pobjede izlijeće iz stranke i osniva Hrvatski blok. Ubrzo se general
Gotovina odmetnuo u bijeg, a Kunjašić se okanio politike te se aktivirao
u Poljoprivrednoj zadruzi Smokvica, najpoznatijoj po proizvodnji
izvrsnog Pošipa. Ubrzo osniva i tvrtku Kunjas koja se bavi uzgojem
vinove loze i proizvodnjom vina, koje ovih dana i general Gotovina okolo
daruje.
Mladen Rogić također je jedan od onih koji su cijelo vrijeme bili uz obitelj Gotovina, posebno Dunju,
a i presudu je pratio iz doma obitelji na Srebrnjaku. Rogić je ovih
dana dao i emotivan intervju na temu Gotovine, pa je ispričao za jedan
portal kako je supruga Dunja sve ove godine čuvala suprugu stolac za
kavu.
“Ako mu je netko čuvao stolac, onda je to njegova supruga Dunja. Ja
sam samo znao sjediti na njemu kad bih dolazio u posjet. I sada, kada
sam se susreo s Antom, sjeo sam na tm stolcu, nekako po navici. On nije
bio kod kuće, a kad se vratio, digao sam se i rekao mu da sjedne na čelo
stola jer mu to mjesto pripada kao domaćinu. On se malo zezao, najprije
nije htio, govoreći mi ‘ako si i prije tu sidija, sidi i sada’. No, na
kraju smo taj ‘nesporazum’ izgladili i vratio se u svoj stolac”,
ispričao je Rogić.
Uz Dunju su sve ove godine bile i Đurđa Šušak, supruga pokojnog
ministra obrane Gojka Šuška, koja je ostala bliska prijateljica. Ona ni
ovih dana nije željela reći ništa na tu temu.
Vjerovao u nevinost
– Nemojte me ništa pitati. Znate da o tome ne želim govoriti – rekla
je Đurđa Šušak. Njezina kći Katarina radila je u uredu odvjetničkog tima
generala Gotovine na poslovima vezanim uz organizaciju rada ureda.
Neslužbeni stožer obrane često je bio restoran Jarunski dvori, čiji je vlasnik Mihael Budimir,
također blizak obitelji Gotovina. U njegovom restoranu su se u noći kad
je general oslobođen okupili svi Gotovinini prijatelji, među kojima i Miomir Žužul, nekada blizak Sanaderov suradnik.
