Razbojnikom bi se trebao percipirati svatko kome padne napamet nositi tj. posjedovati oružje. Na taj način bi se vjerojatno i smanjio broj oružanih pljački
Tragedije poput one u Generalskom Stolu, gdje je dječja igra puškom odnijela jedan život, često su okidač za političare da krenu u priče o tome da je potrebna stroža kontrola oružja. Zanimljivo je da je ovaj put to izostalo, vjerojatno zbog prazničkog raspoloženja političara te činjenice da druge krupne stvari pritišću javnost, piše novilist
Možda se treba podsjetiti da se nešto slično dogodilo prije desetak godina u Zagorju, kada je u dječjoj igri stradao desetogodišnjak. Tada je jedan od »kolovođa« političkog pritiska da se postrože zakoni o držanju oružja bila tadašnja opozicijska zastupnica, a naknadno ministrica i premijerka Jadranka Kosor. No, zakoni su tada ostali jednaki te se zapravo ništa po tom pitanju nije radikalno mijenjalo u posljednjih 15-ak godina. Zapravo, možda i ponajveća promjena je svježeg datuma, jer uvođenjem oporezivanja osobnog naoružanja za očekivati je da neki odustanu od posjedovanja pušaka i pištolja.
Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije kaže kako se protive bilo kakvom držanju oružja »za po doma«.
– Centar za mirovne studije protivi se bilo kojem obliku posjedovanja oružja ili eksplozivnih naprava, a posebno da se oružje i eksplozivne naprave drže u domaćinstvu. Ne vidimo opravdani i proporcionalni razlog zašto bi bilo koja civilna osoba mogla posjedovati oružje u kući. Trenutni Zakon o oružju kaže da prilikom zahtjeva za posjedovanje oružja osoba mora navesti opravdani razlog za posjedovanje oružja. Nažalost, dovoljno je da u tu rubriku upišete »samoobrana« i dobit ćete dozvolu, kaže Bosanac, koji drži da bi samo državne institucije smjele imati naoružane ljude. Dapače, izuzetno je restriktivno stajalište o ljudima koji bi ilegalno imali oružje.
– Razbojnikom bi se trebao percipirati svatko kome padne napamet nositi tj. posjedovati oružje. Na taj način bi se vjerojatno i smanjio broj oružanih pljački. Zbog velike ubojitosti oružja ono mora biti pod striktnim nadzorom državnih institucija, smatra Bosanac.
Potpuno drugačije mišljenje ima Dubravko Gvozdanović, vještak za oružje. – Samo si postavite dva pitanja. Koliko je bilo incidenata s legalnim oružjem i što su stroži zakoni uopće postigli? Kad si odgovorite na ta dva pitanja, sve će vam biti jasno. Problem u Hrvatskoj je s ilegalnim oružjem, a time se Zakon o oružju uopće ne bavi. Zakon je jednostavno promašio srž i bit, kaže Gvozdanović, koji se i sportski bavi streljaštvom. Stoga ističe i problem regulacije koja više sportašima ne dozvoljava samostalno punjenje metaka, što je neuobičajeno za sve moderne države.
– Znate, meni se više zgadilo objašnjavati ljudima. Uzme se neki incident, najbolje ako je s djecom, i onda se krene udarati po svim vlasnicima oružja. To što je ilegalno odgovorno, nitko to ne uzima za bitno. Dojma sam da se borim s vjetrenjačama, jer sustav jednostavno ne valja i loše je riješen, smatra Gvozdanović.
Što se samog slučaja u Generalskom Stolu tiče, policija i Državno odvjetništvo još uvijek dovršavaju sve potrebne izvide. Za sada ne izlaze s previše informacija, što je logična odluka obzirom na okolnosti i tragičnost slučaja. Sve dosadašnje indicije upućuju da je jedno od djece u igri opalilo puškom koja se nalazila gdje nije smjela te da je nesretna 8-godišnjakinja tako stradala. Kako god bilo na kraju, tragedija se dogodila, djevojčica je stradala i ništa je ne može vratiti.
Američke priče
Ovakvi slučajevi, koji se gotovo periodički, svakih godinu ili dvije događaju u Hrvatskoj, svakako se ne mogu stavljati u isti koš s događanjima u Sjedinjenim Državama, odnosno također skoro periodičko divljanje luđaka s oružjem po školama i trgovačkim centrima. Razlika je enormna – u našim slučajevima radi se o klasičnoj nepažnji, dok kod Amerikanaca osobe planski idu najčešće s hrpom naoružanja u svoje kaznene ekspedicije. Za napomenuti je da su Sjedinjene Države zemlja s najvećim brojem primjeraka naoružanja kod privatnih osoba. Stoga svaki put kada se dogodi neki slučaj poput posljednjeg u Newtownu s Adamom Lanzom, dio američke javnosti traži strože zakone o držanju oružja. Vjerojatno s razlogom, jer su Amerikanci do sada pokazali da još uvijek nisu dovoljno demokratski razvijeni da bi baš tako lako mogli imati oružje kod kuće.
I tu je sva tajna, bitna je kultura, odnosno nekultura držanja oružja, bilo da se govori o SAD-u ili Hrvatskoj. Koliko god Amerikanci sebi voljeli tepati da su najveća demokracija (a nisu), Hrvati su se do sada iskazali kao mnogo normalniji kad je oružje u pitanju. Zapravo, zabilježen je samo jedan pravi slučaj da je netko uzeo automatsku pušku, došao na mjesto puno ljudi i počeo ubijati. No, čak i taj slučaj nema ništa s američkim pričama. Naime, dogodilo se to 1993. godine, u jeku Domovinskog rata, a počinitelj je bio vojnik koji se u kafiću posvađao oko neke djevojke. U pijanom stanju je tada stvari razriješio pucnjavom iz kalašnjikova, što je završilo sa šest mrtvih osoba. Klasično besciljno hodanje i ubijanje može se »zalijepiti« samo Ivanu Koradeu, koji je svoj divlji život zaključio višednevnim haračenjem po Zagorju i s metkom u tijelu.
Zanimljivo je kako najčešći problemi s oružjem budu kod osoba koje se profesionalno bave njime. U posljednjih pet godina najčešće ozljede s oružjem zbog nepažnje, njih dvoznamenkast broj, imali su policajci, vojnici i zaštitari.
NL/eZd
