Iako Sjeverna Koreja raspolaže vojskom od 1,2 milijuna ljudi na koju troši četvrtinu svog nacionalnog dohotka, ta vojska daleko je impresivnija na papiru nego u stvarnosti. Kim Jong-un raspolaže arsenalom projektila čija je vojna korist veoma ograničena, i to zbog izuzetno male preciznosti, ocjenjuje nezavisni Međunarodni institut za strateške studije (IISS) u Londonu.
Zabrinutost je izazvalo lansiranje sjevernokorejske rakete Unha-3 u
prosincu 2012. godine, nakon što je analiza ostataka pokazala da je
Pjongjang možda razvio tehnologiju pomoću koje može ugraditi nuklearnu
bojevu glavu na dalekometni projektil i dosegnuti udaljenost od više od
10.000 kilometara u slučaju da je bojeva glava teška 500 – 600
kilograma.
Drugim riječima, to bi značilo da je Sjeverna Koreja razvila projektile
koji mogu doseći SAD. Nema, međutim, dokaza da raketa posjeduje sustav
upravljanja i sposobnost povratka, što odlikuje učinkovite
interkontinentalne projektile.
Vjeruje se da projektil Musudan ima domet od oko tri tisuće kilometara,
što pokriva južnokorejski i japanski teritorij, a vjerojatno i američki
teritorij Guam u Tihom oceanu.
IISS je istraživao koliko je realna balistička prijetnja Pjongjanga, s
obzirom na to da su njegove rakete Hwasong 5 i Hwasong 6 prilično
neprecizne, s mogućnošću da za čak 1.000, odnosno 1.500 metara promaše
metu.
To znači da bi samo 50 posto raketa koje bi Sjeverna Koreja uputila
prema određenoj meti palo manje od 1.000 metara od nje, objasnili su iz
Instituta.
