Uspješne žene s invaliditetom u Hrvatskoj svakako postoje, no još uvijek su iznimke u društvu. Poruka je to s okruglog stola u organizaciji pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slošnjak, koja je istaknula potrebu takvih žena za potporom zajednice kako bi potpuno ispunile svoje radne potencijale.
“Potrebna im je snažna potpora zajednice u otvaranju onih radnih mjesta koja odgovaraju njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima. Ova se potpora mora ogledati ne samo u projektima s ograničenim trajanjem i nesigurnom održivosti, već treba biti dobro strukturirana i utemeljena na multidisciplinarnom pristupu s jasnim ciljevima”, rekla je Anka Slošnjak. Suorganizator okruglog stola bio je Program Ujedinjanih naroda za razvoj u Hrvatskoj čija je stalna predstavnica Louisa Vinton istaknula još jedan problem s kojim se žene s invaliditetom susreću.
“Žene s invaliditetom suočavaju se s većim preprekama nego muškarci s invaliditetom. Globalno, gotovo je dvostruko vjerojatnije da će muškarci s invaliditetom imati posao nego žene s invaliditetom. Ta situacija nije samo nepravedna nego je ekonomski kontraproduktivna jer lišava zajednicu talenata i doprinosa značajne grupe ljudi”, rekla je Vinton. Gordana Jurčević iz Mreže žena s invaliditetom objasnila je kako se takvim ženama može pomoći.
“Žene s invaliditetom žele učiti, žele raditi, pokazati svoje potencijale, ali treba nam pružiti priliku, a društvo je to koje nam mora osigurati podršku, što kroz sustav, što kroz civilno društvo, što kroz svijet rada”, zaključila je Jurčević. Neke od žena s invaliditetom koje su usprkos svim zaprekama ostvarile svoje poslovne ciljeve podijelile su svoja iskustva. Među njima su poduzetnica Marina Habijanec te profesorica katehetike Nikolina Pavlović.
“Ja sam vjeroučiteljica, radim već 14 godinu, imamo jako dobar kolektiv i kolege. Ne bismo voljeli da nas se svrstava, niti da mi sami sebe gledamo u smislu ja sam invalid i žena, pa mi zato dajte posao. Mislim da se radi baš o tome da gledamo mogućnosti, a ne prepreke”, rekla je Nikolina Pavlović.
“Završila sam srednju ekonomsku školu u Centru Dubrava i nakon dugog niza godina traženja posla odlučila sam sama otvoriti obrt i krenuti sama s poslom. U tom sam poslu puno naučila o sebi, koliko stvari ja zapravo mogu”, kaže Marina Habijanec.
“Ne doživljavam se kao osobu s invaliditetom, ne kao taj neki identitet. Doživljavam se kao Marinu Habijanec, osobu koja može puno stvari”.
