Od 1989. godine, kada je sindikat Solidarnost iz Gdanjska, na čelu s Lechom Walesom, električarem velikih političkih ambicija, srušio komunistički režim, pa do danas, puno toga se promijenilo. Lech, kao neumorni 70-godišnjak, povukao se sa scene, pa povremeno gostuje kao predavač na međunarodnim konferencijama, u međuvremenu po njemu su nazvani gdanjski aerodrom, jedna ulica, a grad mu je dodijelio i ured u centru Gdanjska gdje ga često posjećuju građani puni poštovanja.
Brodogradilišta, pak, vode svoj život. Prije ulaska u EU Poljska je imala 26 brodogradilišta koja su mahom zatvorena zbog niskih cijena u azijskim brodogradilištima. Sada rade tek tri grupacije brodogradilišta Gdanjska, Gdynie i Szczecina koja su restrukturirana prema uvjetima EU-a. Legendarno brodogradilište Gdanjsk, odakle je i krenula Solidarnost, danas ima dvije tisuće radnika, a vlasnici su Ukrajinci. Okrenuli su se brodovima, ali i morskim vjetroelektranama, a u spomen na stara vremena za turiste su ostavili stari ulaz gdje se može vidjeti željezni spomenik ubijenim radnicima, zastava Solidarnosti i slika pape Ivana Pavla Drugog. Staro brodogradilište Remontowa u Gdanjsku, koje smo posjetili, najuspješnije je u Poljskoj. Lani je proslavilo 60 godina. Uz gradnju i remont brodova rade i druge objekte, poput naftnih platformi.
– Morali smo napraviti kompromis. Bili smo svjesni konkurencije iz Kine, Turske i drugih zemalja koje nude niske cijene, pa smo se dijelom preorijentirali. Imali smo sreću da nitko u Remontowoj nije otpušten zbog privatizacije. Od 2500 radnika, zadržali smo ih 1500, a ostali rade u sestrinskim tvrtkama. Ono što je najvažnije, poslujemo u plusu, a dobit nam je 150 milijuna eura godišnje. Oko 200 brodova prođe kod nas remont, a isporučimo od 12 do 20 novih brodova na godinu. Radim ovdje već 20 godina i tek sad vidim koliko je ovo uzbudljiv posao – kaže nam Piotr Kubicz, komercijalni menadžer Remontowe dok s njim obilazimo pune dokove ovog impresivno velikog brodogradilišta. Punom parom rade se tankeri, trajekti, ali i naftne platforme. Remontowa Group ima 27 kooperantskih firmi od kojih mnoge rade čak i rasvjetu, te najmeštaj za plovila. Radi se sve, i nitko se ne buni.
– Jedan sam od onih radnika koji su dobili otkaz u brodogradilištu Szczecin, no prije osam godina zaposlen sam u Remontowoj. Posla ima stalno, a radi se u dvije smjene. Plaća mi je oko 4500 kuna. Mogla bi biti i veća, ali stiže na vrijeme. Radnička prava se poštuju, pa se nemam zašto buniti – priča nam Ian, jedan od radnika na dokovima koji je danas, kao i mnogi kolege, mali dioničar Remontowe. Najveći je pak jedna poljska grupacija. Inače, prosječna plaća u ovom brodogradilištu je oko 10 tisuća kuna, naravno, tu se ubrajaju i direktorske plaće. Jednog od članova uprave Zbigniewa Andruszkiewicza pitamo za hrvatska brodogradilišta o kojima ima samo riječi hvale.
– Vi imate jako stručne i obrazovane ljude, radite kvalitetne brodove, a moj savjet je da se privatizirate što prije i da poslije ne tražite pomoć od vlade. Koristite EU fondove što više. Svjesni smo konkurencije i s Baltika, ali i Kine i Turske i drugih, ali ne bojimo se jer smo okrenuti europskom tržištu. Uz dobar menadžment i vi ćete uspjeti izvući se iz krize. Vjerujem da to možete – veli ovaj, dodajući kako i kod njih postoje sindikati, no kune se da suradnja cvjeta.
– Nisu to više stara vremena. Poljaci su se jako protivili članstvu u Europskoj uniji, posebice u brodogradilištima, ali sada vidimo da je to bio pravi put. Okrenuli smo se poslovima budućnosti poput vjetorelektrana, off shore platformi, čeličnim konstrukcijama, zlote smo zadržali, otvaramo nova radna mjesta, a to je najvažnije.
slobodnadalmacija.hr/eZadar
