
Privatizacije nekolicine velikih
hrvatskih poduzeća u državnom suvlasništvu zaključene su baš usred
sezone godišnjih odmora, iz čega se dade iščitati prvenstveno vladina
taktika izbjegavanja ozbiljnije konfrontacije s javnošću, piše Deutsche
Welle.
Ovoga ljeta
mogla se zamijetiti neobično živahna aktivnost pojedinih dijelova
hrvatske vlade, čiji su određeni ministri poduzimali radnje kakve u ovo
doba nipošto nismo očekivali. Nažalost, u tim se slučajevima odreda
radilo o privatizaciji nekih velikih javnih ili državnih poduzeća, mada
je teško reći da to nije bilo izvedivo i ranije ili kasnije, piše DW.
Tako je ekspresnu prodaju HŽ Carga, inače najisplativijeg segmenta
Hrvatskih željeznica, ministar prometa i veza Siniša Hajdaš Dončić
‘amenovao’ na preko 30 stupnjeva Celzijevih, a jednako se proveo i
ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, oglasivši prodaju većinskog
državnog udjela u kutinskoj Petrokemiji, strateškom agrarnom potpornju
koji je sama država prethodno dobrano oštetila. Također, u hodu je
potvrđeno davanje autocesta u koncesiju i definitivna privatizacija
ostataka državnog financijskog sektora. Bit će to svježe milijarde kuna u
javnom budžetu, ali jednokratno.
Nameće se pitanje o samom izboru momenta i stila konkretne Vladine
prakse: zašto su neki ministri žrtvovali svoj privatni komoditet – na
koji ni oni svakako nisu neosjetljivi – i ostali raditi dok se gro
naroda odmara? Zoran Malenica, sociolog s Pravnog
fakulteta u Splitu, složio se da je riječ o izbjegavanju publiciteta, i
biranju tjedana kad je mogućnost burnije javne i medijske debate
najmanja.
‘Neobična bahatost Vlade’
Poznati sindikalist Mario Iveković smatra da je, uz
teret krize, posrijedi i subjektivna kadrovska nekvaliteta vlade koju
odlikuje još i neobična bahatost te nefleksibilnost, pa i ‘muljanje’ u
komunikaciji s medijima ili sindikatima. Mada čelnik Novog sindikata
ističe da iskrenost i otvorenost nije osobina nijedne vlade, sadašnju
svejedno vidi u tome najlošijom.
‘Valjda shvaćaju da su neuspješni, a tu je poziciju nemoguće braniti.
Imaju već dosta loših poteza iza sebe, i puno otpora javnosti uznemirene
egzistencijalnom neizvjesnošću. Zato drže privatizacijske odluke
podalje od naroda, drukčije ne znaju spasiti proračun’, zaključuje
Iveković.
‘O svim se tim potezima već ionako raspravljalo, javnost se oštro
podijelila pa je bez sumnje riječ o jako osjetljivoj materiji’, smatra
Malenica, dodajući kako ipak treba uzeti u obzir da je upravo ovu vladu
dočekala zacijelo najgora ekonomska kriza. Naravno, ako ne računamo
izvanredne okolnosti koje sobom nosi rat, poput onog što je zadesio
Hrvatsku početkom pretprošlog desetljeća.
‘Ali takvo ponašanje ove vlade ipak nije isključivo njezina
specijalnost. Slično su se ponašale i prethodne, koje su se pak manje
mogle ‘vaditi’ na krizne okolnosti’.
Objektivne poteškoće, čime god bile uzrokovane, svejedno se ne bi smjele
zloupotrebljavati na antidemokratski način, jer niti javnost nije tako
oštro podijeljena, kao što smo čuli, bez itekako valjanog razloga. No
izbjegavanje otvorene diskusije i sklanjanje procesa donošenja
najvažnijih odluka – o rasprodaji državne i javne imovine – podalje od
očiju i ušiju naroda, aktualna je vladajuća koalicija iskazala kao
maniru još u predizborno vrijeme, dok se tek nagađalo da će preuzeti
vlast. ‘Istina je, današnji ministri tada su izbjegavali spomen ‘bolnih
rezova’, premda smo znali da će ih najvjerojatnije poduzeti’, prisjeća
se i Zoran Malenica.
Splitski sociolog smatra da bi ova ružna vladina taktika mogla biti
ublažena ponekim hvalevrijednim potezom koji se također očekuje od nje.
Dobar bi primjer bilo, po njegovu mišljenju, razotkrivanje ‘slijepih
putnika’ kroz vjerodostojan registar branitelja, ili valjana reforma
javne uprave – u oba slučaja javnost bi reagirala pozitivno. Ovako, sve
podsjeća na stare, znane politikantske trikove s korištenjem ljetne
nefokusiranosti.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.



