Objavljujemo otvoreno pismo koje su dr. Miloradu Pupovcu, predsjedniku
Srpskog narodnog vijeća (SNV‐a) danas poslale članice Udruge Žene u domovinskom ratu Zadar.
Poštovani gospodine Pupovac,
Uslijed onoga što se
događa u našem herojskom gradu Vukovaru, u potrebi smo uputiti vam otvoreno
pismo, ne obraćamo vam se kao akademskom građaninu niti kao predsjedniku
Srpskog narodnog vijeća, niti kao saborskom zastupniku već kao čovjeku kojeg je
jedan od predsjednika Hrvatske Države odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos
razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana.
One
generacije koje budu živjele iza nas moći će u vašoj biografiji pročitati kako
ste se kao Hrvatski intelektualac zalagali u svom vremenu za razvitak i ugled
naše Domovine.
Članice naše Udruge traže od vas da sada svojom umnom
snagom i ljubavlju prema svojoj Domovini učinite nešto da se nastala situacija
u gradu heroju riješi na način koji je u argumentaciji svakog časnog i umnog čovjeka.
Dakle u mogućnosti ste zatražiti
provjeru egzaktnosti popisa pučanstva u gradu Vukovaru, budući da je utvrđeno
da na području grada Vukovara živi 33% posto građana koji se deklariraju kao
Srbi.
Zatražite da se popis pučanstva uskladi sa Zakonom o
prebivalištu (Narodne novine, broj: 144/2012), koji je
stupio na snagu 29. prosinca 2012. godine, u čijim odredbama jasno stoji
kako građanin mora prijaviti
prebivalište policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova,
nadležnoj prema mjestu u kojem se
trajno nastanio radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne
interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i
drugi interesi.
Ova
provjera podataka uvelike bi olakšala život tamošnjim građanima koji se smatraju
pripadnicima Srpske nacionalne manjine, dok bi većinskom Hrvatskom narodu bila
jedna provjera koja dokazuje da je Hrvatska država zasigurno jedna od
najtolerantnijih država na svijetu, budući je za samo 15 godina od uspostave
mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja uspjela provesti postupak povratka izbjeglih Srba, koji su u velikom
broju bili pripadnici neprijateljske
vojske koja je izvršila agresiju na Vašu i našu Domovinu.
Potrebno je da se založite
za ovaj postupak, jer na taj način
dokazali bi da ste zaista zaslužili imati tako veliko odlikovanje Hrvatske
države.
Zatim,
bilo bi dobro da vi kao vrstan predavač i profesor lingvistike i filozofije organizirate edukacijske seminare
i okrugle stolove na temu Hrvatskog jezika i pisma, te da se argumentiraju
paralele po kojima bi jezik ljudi koji danas žive u Vukovaru, a znamo da su to
ljudi i obitelji koje su do Hrvatskog
Domovinskog rata živjele u tom prelijepom gradu, mogao biti Srpski jezik i
ćirilično pismo. Po kojoj znanstvenoj osnovi bi nekome tko se rodio i živio u Vukovaru do 1998. godine srpski jezik mogao biti materinji jezik?
Drago
nam je da ste vi porijeklom Dalmatinac,
dakle rođeni ste u Ceranjama Donjim gdje ste završili osnovnu školu, gimnaziju
ste završili u Zadru, a studij u Zagrebu, sve ovo događalo se u državi Jugoslaviji
koja je u svom Ustavu imala odredbu u kojoj se jasno navodilo da je službeni
jezik i u SR Hrvatskoj, Hrvatski jezik i latinično pismo. Isto tako vaši
roditelji kao ljudi koji su živjeli u Ravnim Kotarima govorili su svojim
mjesnim govorom, dakle kotarskom ijekavicom koja također nema baš nikakvih
dodirnih točaka sa srpskim jezikom. Stoga bilo bi u redu da educirate pripadnike nacionalne manjine da su
cijeli život govorili i pisali na hrvatskom
jeziku i latiničnim pismom, te da srpski jezik i ćirilično pismo nikako ne može
biti njihov materinji jezik.
U Hrvatskoj je nakon završetka Hrvatskog
Domovinskog rata vrlo važno zacijeliti ratne rane, dakle što prije uspostaviti
suživot. Tražimo od vas da cijeloj Hrvatskoj javnosti kažete na koji način
srpska zajednica pridonosi suživotu i što je dosad uložila u suživot.
Možemo
vas podsjetiti da je Hrvatska zakonom omogućila oprost svim pripadnicima
neprijateljske vojske , pripadnicima JNA i četnicima, također Hrvatska je
uložila velika materijalna sredstva u obnovu stradalih i uništenih obiteljskih
kuća srpskih povratnika, Hrvatska je
omogućila povrat stanarskih prava osobama srpske manjine, Hrvatska je priznala
sva stečena prava za vrijeme okupacije na području tzv. SAO Krajine zakonom o
konvoldaciji, Hrvatska je priznala sva radnička i mirovinska prava
povratnicima, Hrvatska redovito isplaćuje mirovine srpskim povratnicima,
Hrvatska je priznala prava stradalim civilima na području tzv. SAO Krajine,
Hrvatska je omogućila dvostruko pravo glasa srpskoj nacionalnoj manjini, Hrvatska
je oprostila sva ratna razaranja, sve spaljene kuće, crkve, sve uništene trajne
nasade, materijalna dobra, Hrvatska je oprostila iako nitko oprost nije tražio, Ovčaru, Škabrnju, Nadin, Čelije,
Kijevo…
Hrvatska
je jedna zaista tolerantna zemlja, Hrvati su zaista dobri kršćani i katolici koji nikome ne brane da živi i
stvara u zemlji Hrvatskoj.
Gospodine
Pupovac, recite Hrvatskom narodu što je Srpska nacionalna manjina uložila u
suživot, čega ste se odrekli i što bi još zadovoljilo vaše nacionalno biće da
bi mogli sretno živjeti u ovoj zemlji?
Odlikovani
ste Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i
dobrobit njezinih građana, dokažite svima da ste zaista zaslužili ovo
odlikovanje, da želite biti humanist i pokazati cijelom svijetu kako srpska
nacionalna manjina razumije da nije potrebno uzimati jezik i pismo tuđe države
kako bi ste kao manjina sretno živjeli u svojoj državi.
Učinite
to kao čovjek, kao zastupnik Hrvatskog
državnog sabora, kao hrvatski profesor i intelektualac, kao stručnjak, kao
humanist i kao ugledni Hrvatski i europski građanin.
Ako
volite zemlju u kojoj ste rođeni, u kojoj ste odrasli, koja vas je školovala, u
kojoj ste se ostvarili kao stručnjak, u kojoj uživate slobode i prava kao
pripadnik nacionalne manjine učinite to.!!!
S
poštovanjem,
Članice
Udruge Žene u Domovinskom ratu – Zadar
