Za otprilike 30 godina gotovo sve europske zemlje imat će problem starog stanovništva – veliki broj umirovljenika za čije penzije neće imati tko raditi. Razvijene zemlje poput Njemačke taj su problem shvatile vrlo ozbiljno, dok u Hrvatskoj godinama o tome govore uglavnom demografi čija se upozorenja očito ne shvaćaju dovoljno ozbiljno…
Gledajući iz Hrvatske u kojoj je čak 19 posto radnog stanovništva nezaposleno, Njemačka je zemlja blagostanja sa stopom od šest posto nezaposlenosti.
No, status ekonomskog oslonca Europske unije Njemačka bi s godinama
mogla izgubiti ako ne nađe način da ublaži posljedice starenja nacije.
Problem niske stope nataliteta i prijetnja starog stanovništva bile su
neke od glavnih tema predizborne kampanje u Njemačkoj. Sociolog s
Instituta za populaciju i razvoj u Berlinu dr. Steffen Kröhnert
objašnjava zašto je odabir prave demografske politike danas krucijalno
pitanje za Njemačku: ‘Danas rade ljudi rođeni pedesetih i šezdesetih
godina prošlog stoljeća, mladih je sve manje a za 30 godina
velika skupina ljudi otići će u mirovinu. Broj osamdesetogodišnjih
umirovljenika će se udvostručiti, a s njima će Njemačka izgubiti do 40
posto populacije i bit će to velika i teška promjena‘, rekao je Kröhnert na predavanju za novinare jugoistočne Europe na stipendiji Reutersa i Bosch Fondacije.
Stopa fertiliteta (broj rođenja po ženi) u Njemačkoj i Hrvatskoj su vrlo
slični. Prema podacima njemačke državne agencije za statistiku stopa
fertiliteta 2011. godine bila je 1,36 posto, a u Hrvatskoj 1,40 posto.
Za stabilnu populaciju u modernom društvu dvoje djece po paru bi trebalo biti dovoljno – kaže Kröhnert.
No, kako potaknuti mlade ljude da postanu roditelji kada znaju da zbog
djeteta moraju zaustaviti karijeru, živjeti od rodiljnih naknada, a kad
se vrate na posao – zapostavljati djecu?
‘Mladi ljudi žele kombinirati profesionalnu karijeru s obiteljskim životom. Natalitet će i dalje padati u onim društvima gdje žena nakon poroda mora ostati kod kuće’, kaže Kröhnert i poručuje da veći dječji doplatci i rodiljne naknade nisu rješenje:
‘Država bi novac trebala uložiti u infrastrukturu – vrtiće i prostorije
za dnevnu skrb i na radnim mjestima kako bi se roditelji što prije
vraćali na posao, a istovremeno bili blizu djeci.’
Da niti jedan doplatak ne može nadoknaditi plaću, slaže se i poznati hrvatski demograf dr. Anđelko Akrap: ‘Ni Nijemci još nemaju dobar položaj zaposlene žene s djecom. To su najbolje riješile skandinavske zemlje u kojima čak više djece imaju visokoobrazovane zaposlene žene.‘
Tako zaposlene žene u Švedskoj, ako im je dijete bolesno, imaju pravo uzeti slobodno 120 radnih dana godišnje na račun države.
Vrtići i dnevne skrbi za djecu rade po cijele dane, a žene imaju pravo
na klizno radno vrijeme i odlazak s posla usred radnog vremena – tako
piše u istraživanju znanstvenika Jana M. Hoema s njemačkog Instituta za
demografiju Max Planck.
Ako Njemačka ima problema s uvođenjem skandinavskih standarda, kako onda očekivati promjene u obiteljskoj politici Hrvatske? Akrap kaže da Hrvatska predugo čeka na dugoročnu demografsku politiku:
‘Nema scenarija za socijalni razvoj u uvjetima promijenjenih
demografskih struktura. Moramo imati smišljenu politiku i plan za
budućnost. No, to nije samo zadatak vladajućih nego svih aktera u
društvu jer političari po naravi gledaju na kratki rok od četiri godine
koliko im traje mandat… Treba nam konsenzus svih važnih aktera u
društvu.’
Ako napokon identificiramo glavne aktere u zemlji, ako oni uspiju
postići konsenzus, i ako nam gospodarstvo za 30 godina bude proizvodilo
radna mjesta – tada će taj scenarij morati uzeti u obzir i imigracijsku politiku.
U Njemačkoj generacijama živi velika manjina Turaka, no taj dio
populacije čini vrlo loše obrazovanu i neintegriranu radnu snagu. U budućnosti će Njemačka trebati, rekao je Kröhnert,medicinske
sestre, vodoinstalatere, mesare, tesare, bravare i ostali radnike
zanimanja koja su u Lijepoj Našoj prilično potplaćena. Što će hrvatske
vlasti učiniti da spriječi osobe tih zanimanja da odsele upravo u
Njemačku gdje je prosječna plaća 1.600 eura, a u Hrvatskoj nešto više od 700 eura? Kako ćemo zadržati liječnike koji u Njemačkoj zarađuju oko četiri tisuće eura mjesečno?
Dakle, danas je teško zamisliti kako će država uspjeti zadržati
postojeću radnu snagu, a pogotovo kako će stvoriti ili uvesti novu.
Prema Kröhnertovim projekcijama, Njemačka, ali i sve druge zemlje EU, do
2040. godine uvozit će radnu snagu iz Afrike. Naime, u zemljama poput Nigerije, Somalije i Malija stopa fertiliteta kreće se od 6,2 do 7 posto.
‘Pretpostavljamo da će u budućnosti biti češće cirkularne migracije,
odnosno da radnici neće dugo ostajati u zemlji u kojoj su našle posao.
To je dobro jer bi inače zemlje poput Njemačke samo sisale mlade i
kvalificirane iz drugih zemalja. S cirkularnom migracijom te zemlje mogu
profitirati od radnika koji se vrate natrag s iskustvom iz Njemačke’,
rekao je Kröhnert.
Akrap veliki imigracijski potencijal vidi u povratku dijaspore
kojoj će se biti puno lakše (i jeftinije) integrirati u hrvatsko
društvo. Prema njegovim podacima u Njemačkoj danas živi čak oko 400 tisuća Hrvata. No prije same politike useljavanja, Hrvatska će morati riješiti još jedan u nizu iznimno važnih i dugoročnih pitanja a to je razvoj u prostoru:
‘Hrvatska tijekom 20. stoljeća nikada nije mogla zaposliti svoje
stanovništvo jer se nije razvijala u prostoru. Prazne dijelove zemlje
dijelom su nakon rata naselili useljenici iz BiH, ali toga više nema i s
tim problemom se moramo što prije ozbiljno suočiti.’
