Njemačka je zemlja podstanara. Više od 50 posto građana ne živi unutar vlastita četiri zida. U većim gradovima taj je omjer još očitiji: u njima osam od deset građana žive kao podstanari. To je u Njemačkoj tradicija i zbog pravno sređenog tržišta nekretnina, ovakav sustav funkcionira već desetljećima.
Prava stanara i stanodavca jasno su definirana. No prvo treba doći do stana i potpisivanja ugovora. Put do toga je, pogotovo u većim i atraktivnim gradovima, poput Berlina, Hamburga, Münchena ili Kölna, najčešće vrlo trnovit. Stanodavci ovdje mogu birati u pravilu između nekoliko desetaka potencijalnih kandidata.
Pri selekciji, naravno, otpadaju oni “manje atraktivni”, a u tu kategoriju spadaju: samohrani roditelji, nezaposleni, studenti i – stranci. Često je, međutim, upravo porijeklo jedini kriterij, piše Deutsche Welle.
“Muslimani, pogotovo žene s vidljivim obilježjima poput marame, ili Afrikanci najčešće su žrtve diskriminacijske selekcije”, kaže Birte Weiß iz savjetodavnog ureda Basis&Woge. “Kad osobe koje pripadaju tom krugu dođu na vrata stanodavcu, često čuju: ‘Žao nam je, stan je već zauzet'”, kaže Weiß, koja se u svakodnevnom radu često susreće sa žrtvama rasizma.
U ovom savjetovalištu pogođeni mogu potražiti i pravnu zaštitu. Zakon je u Njemačkoj eksplicitno na strani pogođenih. No zakon je jedno, a svakodnevica nešto drugo. Stanodavci rijetko kad otvoreno nekom strancu kažu zašto mu radije ne bi izdali stan nego ističu neke druge razloge.
danas.hr
