Kiša, koja se
smrznula pri tlu, najvjerojatniji je uzrok teške prometne nesreće, koja
se dogodila u subotnje rano jutro na autocesti A1 kod tunela Krpani, kad
je u lančanom sudaru 20-ak vozila smrtno stradalo troje, a ozlijeđeno
17-tero ljudi.
“Pojava koja padala u subotu nije bala takva vrsta kiše. Dakle, nije
bilo riječi o prehladnoj, odnosno opasnoj ledenoj kiši nego je bilo
riječi o toploj kiši koja je padaka na tlo koje je padalo na temperaturu
koje imalo temperaturu oko -7 stupnjeva Celzijusa gdje se onda ona
zamrzavala u trenutku kada ja padala na tlo te stvarala poledicu”,
pojasnila je Dunja Mazzocco Drvar iz Državnog hidrometeorološkog zavoda.
U slučaju takvih meteoroloških uvjeta, obavezno je posipavanje cesta,
a brzina se ograničava na 40 km/h. Prema izjavama vozača neposredno
nakon nesreće, ništa od toga nije bilo učinjeno. Iz Državnog
hidromoteorološkog zavoda napominju kako je njihova suradnja s HAC-om
izuzetno kvalitetna i da im dva puta dnevno, a u ovim jesensko-zimskim
uvjetima po potrebi i češće, dostavljaju upozorenja na meteorološke
uvjete, koji mogu stvoriti ugrozu i opasnost na cestama. Takvo
upozorenje izdalo se HAC-u i neposredno prije ove teške prometne
nesreće, tvrdi Mazzocco Drvar:
“Postojala je prognoza u kojoj je pisalo, konkretno na području Like,
postoji mogućnost za padanje kiše koja će se smrzavati na tlu, dakle da
postoji mogućnost za poledicu upravo zbog tog smrzavanja oborine.
Osobito je bilo naznačeno da je najveća mogućnost na nadvožnjacima,
vijaduktima i ostalim mjestima gdje se te mogućnosti najčešće i
događaju”, rekla je Mazzocco Drvar.
Iako je predsjednik Uprave HAC-a za održavanje i naplatu cestarina,
Alen Kruhak izjavio kako su službe za ophodnju nepunih sat vremena prije
nesreće tri puta prošle tim dijelom autoceste i utvrdile da je kolnik
suh, te da je ledena kiša nastupila iznenada, do završetka istrage, koju
provode paralelno policija i HAC, dodatne izjave o okolnostima i
eventualnim propustima, iz HAC-a nismo uspjeli dobiti. Ipak, prometni
stručnjak i profesor na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, dr. Ivan
Dadić kazao je kako je sigurno da se upozorenjem o smanjenju brzine
moglo spriječiti najgore.
“Ipak je problem što nije blagovremeno dat signal za niže brzine.
Postoje senzori koji promptno mjere temperaturu. Počela je padati kišu –
senzori bi trebali detektirati i temperaturu i kišu i dati signal onima
koji upravljaju sustavom da smanje brzinu” , kaže Dadić.
Vozači su tadašnje ograničenje od 100 km/h, dodaje Dadić vjerojatno
shvatili nonšalantno, jer je takvo ograničenje primjereno za uobičajene
uvjete na autocesti. Osobito je opasna brzina kad se već netko
zaustavio, te se vozilima kočenjem na ledu više nije moglo upravljati.
Tu je očito došlo do nesinhroniziranog djelovanja ljudskog faktora i
elemenata, koji su trebali dovesti do toga da se ljude upozori na
opasnost, koja je vrebala tog trenutka na autocesti:
“Dugoročno gledajući, nećemo to moći izbjeći ako ne budemo promptno
reagirali. Pola sata je predugo vrijeme da bismo nešto prepustili izvan
kontrole. Zato na autocestama i postoji skupa oprema, senzori koji mjere
i zaleđivanje, oborine i tako dalje”, istaknuo je Dadić.
Ipak, činjenica da je svo troje poginulih stradalo izvan svojih
vozila, pokušavajući pomoći drugima, govori o tome koliko je u takvim
situacijama potrebno razmišljati tako da se drugima može pomoći samo
onda kad smo sigurni da smo zaštitili vlastiti život, završava Dadić.
“Dok se situacija ne smiri, da ne idu pomagati ljudima jer
jednostavno nije moguće ništa napraviti u tom trenutku, a ti su ljudi
bili pokošeni kao pješaci vozilima koja su naletala”, zaključio je
profesor na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu Ivan Dadić.
