U Hrvatskoj, pretpostavke su, ima oko deset tisuća beskućnika, i
svaki ih je dan sve više. Ljudi zbog krize i životnih nedaća gube krov
nad glavom, a ionako im težak odlazak u neko od prihvatilišta još više
otežava nemilosrdna birokracija, piše Novi list.
Jer da bi, barem u Zagrebu, beskućnik dobio pravo na boravak u prihvatilištu, za to mu treba uputnica Centra za socijalnu skrb,
a da bi dobio uputnicu, treba mu osobna iskaznica. Posve paradoksalno,
jer imati osobnu iskaznicu znači negdje imati prijavljeno prebivalište,
zbog kojeg onda beskućnik više to nije, barem ne na papiru. Centri su po
Zakonu o prebivalištu, štoviše, obavezni beskućnike koji drugo
prebivalište nemaju, prijaviti na svoju adresu, adresu Centra, odnosno
na adresu prihvatilišta za beskućnike.
Prema MUP-ovom Zakonu o prebivalištu, ‘osobi koja nema
mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti
potrebu stanovanja, beskućniku, nadležno će tijelo rješenjem utvrditi
prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih
pružatelja usluge smještaja’. I dok centri za socijalnu skrb u,
primjerice, Rijeci i Osijeku to čine, zagrebački ne, pravdajući se ‘problemom primjene u praksi’.
Više pročitajte ovdje.
