Danas, prisjećajući se Tomislava Ivčića, možemo samo ponoviti stihove - ''a onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše...''
Na današnji dan 1993. godine ostali smo bez osobe koja je živjela za glazbu. Tomislav Ivčić, rođen u Zadru 1953. godine, na vrhuncu svoje pjevačke karijere izgubio je život u prometnoj nesreći.
Iza sebe ostavio je velik broj prekrasnih skladbi, 24 albuma i 22 zlatne ploče. Njegove pjesme nikada nisu prestale dirati srce, poput ”Kalelarge”, ”Čekaj me Silvija”, ”Sine vrati se”, ”Večeras je naša fešta”, ”Stop the war in Croatia”, te mnoge druge.
Zajedno s Mladenom Grdovićem nastupao je kao “Duo Pegla” čija se kazeta prodala u rekordnih četristo tisuća primjeraka.
Tomislav je bio izuzetna osoba, tvrde svi oni koji su ga poznavali. Govorio je tri jezika – engleski, njemački i talijanski, a pjesme je samostalno skladao, te je nastupao diljem Europe, ali i u Americi i Australiji.
4. ožujka 1993. godine Tomislav je sudjelovao u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, a tada su smrtno stradale četiri osobe. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Ivčiću je 2001. godine posthumno dodjeljena nagrada Domagoj koja se dodjeljuje za angažman na području glazbe, s naglaskom na domoljubne pjesme i humanitarne nastupe.
Danas, prisjećajući se Tomislava Ivčića, možemo samo ponoviti stihove – ”a onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše…”
