Papa Franjo želi prvom
istodobnom kanonizacijom dvojice papa 27. travnja ujediniti
konzervativnu i reformatorsku struju katoličanstva, smatraju vatikanski
stručnjaci, ali taj je majstorski zamišljen potez izazvao i određena
protivljenja.
Bit će to prva dvostruka kanonizacija papa u povijesti Crkve.
Proglasiti svecima Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. znači približiti dvije
sasvim različite filozofije papinstva: skromnoga župnog svećenika i
karizmatsku svjetski poznatu zvijezdu.
John Allen, najpoznatiji američki dopisnik iz Vatikana, u Boston
Globeu kaže kako ta zajednička kanonizacija pokazuje “široki duh” pape
Franje.
“Franjo se ne obraća samo svijetu, nego i suprotstavljenim
taborima unutar Katoličke Crkve. Jedni su liberali i njihov je junak
Ivan XXIII., a heroj konzervativaca je Ivan Pavao II.”, kaže Allen.
“Otvorite prozore Crkve, neka uđe svježi zrak”
Lani je papa Franjo, nakon samo nekoliko mjeseci
pontifikata, raskrstio s tradicijom i ubrzao postupak kanonizacije
“Dobroga pape Ivana”, kako su zvali Ivana XXIII., kojemu Sveti Otac
uvelike sliči.
Znatno manje poznat od Poljaka Karola Wojtyle, Talijan koji se
rodio kao Angelo Roncalli odigrao je u šezdesetima ključnu ulogu u
modernizaciji katoličanstva i do danas je nadahnuće progresivaca koji
priželjkuju jednostavniju Crkvu.
“Reformirati Crkvu?” upitao se tadašnji nadbiskup Roncalli. “Je
li takvo što moguće?” On je bio sin siromašnih Talijana koji nisu imali
ni za autobusnu kartu kako bi došli na njegovo zaređivanje. Ali 1958.,
tada već 77-godišnjak, Roncalli je postao papa. Izabrali su ga oprezni
kardinali koji su u njemu vidjeli prijelaznoga poglavara Katoličke
Crkve.
“Svatko može biti papa”, našalio se Roncalli. “I ja sam to
postao, to vam je najbolji dokaz.” Na pitanje koliko ljudi radi u
Vatikanu, odgovarao bi: “Otprilike pola.”
Kao Ivan XXIII., Roncalli je mnoge šokirao pozivom na “otvaranje
prema ljevici”. “Otvorite prozore, neka uđe svježi zrak”, govorio je
budući pokretač Drugoga vatikanskog koncila.
“Santo subito!”
Da će Ivan Pavao II. postati svetac, bilo je jasno već na
njegovu pogrebu 2005., kad je mnoštvo vikalo: “Santo Subito!” (Odmah
svetac!) Za Ivana XXIII. to nije bilo tako očito.
Pravila nalažu da od smrti do početka beatifikacije prođe barem
pet godina. Perdo Calungsod iz Visayasa čekao je 341 godinu, a sveta
Terezija iz francuskoga grada Lisieuxa 28 godina. Majka Tereza iz
Calcutte čekala je šest godina, a njezinu je brzu beatifikaciju omogućio
upravo Ivan Pavao II.
Kad se gleda iz te perspektive, kanonizacija najavljena za 27. travnja za obojicu znači ubrzani postupak.
Kad je u srpnju 2013. najavio kanonizaciju, papa Franjo potvrdio
je dva čuda pripisana Ivanu Pavlu II., što je uobičajena procedura za
buduće svece, ali je istodobno to preskočio kad je u pitanju Ivan XXIII.
Papa Franjo odlučio je kanonizirati papu Talijana iako se uz
njegovo ime vezuje tek jedno čudesno ozdravljenje jer je toliko štovan
da mu drugo čudo i ne treba.
“Ta odluka pokazuje da štovanje baš i nije tako rašireno”,
ustvrdio je za Stampu stručnjak za Vatikan Marco Tosatti. Što se manje
ljudi moli Ivanu XXIII., manji su izgledi za čudo, objašnjava. “Papa je
jednostavno htio svecem učiniti nekoga tko je njemu doista drag.”
Taj potez nije oduševio poljske obožavatelje Karola Wojtyle jer
smatraju da zasjenjuje njihova junaka, kojega mnogi ionako već smatraju
spornom figurom jer je, tvrde, zažmirio na svećenike pedofile, a snažno
se borio protiv svećenika ljevičara.
Kad su ljudi vikali ‘Santo subito’, oni su zapravo govorili da u
Wojtyli vide osobu koja je živjela s Bogom, a živjela je i s nama, kaže
Kenneth Woodward iz Chicago Tribunea.
Fra Thomas Rosica u članku iz rujna 2013. napisao je o Ivanu
Pavlu II.: “Više od 27 godina, kao 363. Petrov nasljednik, Ivan Pavao
II. putovao je svijetom, približavao vjeru ljudima preko svih
geografskih granica. Prelazio je on i kontinente duha, često udaljene i
suprotstavljene. Bio je istinski pontifeks, graditelj mostova u svijetu
koji se prečesto dijeli i podiže zidove.”
Politička vještina
Dvojica papa bit će kanonizirana zajedno u bazilici sv.
Petra 27. travnja, a očekuje se da će na Trgu sv. Petra i u blizini biti
od nekoliko stotina tisuća do nekoliko milijuna hodočasnika. Svi će
putovi opet voditi u Rim. Hoteli su odavno popunjeni. Rimske gradske
vlasti već pripremaju tisuće policajaca i četiri golema ekrana na kojima
će hodočasnici u gradskome središtu pratiti misu.
Sve je u znaku umjerenosti, piše talijanski dnevnik La Stampa.
Noć prije kanonizacije u 11 rimskih crkava održat će se molitvena
bdijenja. Upotrijebit će se tapiserije već korištene u beatifikacijama.
“Nerazmetljivi stil pape Franje počeo je djelovati”, piše Associated
Press.
Doći će i dvije žene čija se izlječenja pripisuju Ivanu Pavlu
II. Na misi će biti i počasni papa Benedikt XVI., koji se lani odrekao
papinske časti, što se ne pamti od srednjega vijeka i odreknuća pape
Grgura 1415. kako bi se izbjegao crkveni raskol. Tako će na povijesnoj
svečanosti kanonizacije dvojice papa biti nazočna dvojica papa.
Bergoglio je često izražavao divljenje prema Ivanu XXIII.,
bivšemu vatikanskom diplomatu i pokretačkoj sili koja je stajala iza
Drugoga vatikanskog sabora.
Hvalio je i Ivana Pavla II., iako mnogo rjeđe, kao “misionara” i “neumorna propovjednika”.
Stručnjaci za Vatikan kažu kako tek treba vidjeti hoće li
dvostruka kanonizacija, koju smatraju dokazom “političke vještine” pape
Franje, pridonijeti ujedinjavanju katoličanstva. Oni koji bolje prate
Vatikan uočavaju i neke sličnosti Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.:
obojica su njegovala netradicionalan stil i pritom bila konzervativna u
doktrini, što se sve može reći i za papu Franju.
No stručnjak Bruno Bartoloni kaže kako je Ivan XXIII. u Italiji
nekoć bio vrlo poštovan i iznimno popularan. “Taksisti su u automobilu
imali njegovu sliku, ali taj je naraštaj otišao”, kaže Bartoloni. Ivan
Pavao II. danas je slavniji, tako da bi Ivan XXIII. mogao završiti “kao
sporedan detalj” svečanosti kanonizacije.
