Europska komisija zatražila je u srijedu pojašnjenja od Italije i Slovačke o provedbi direktive o suzbijanju kašnjenja u plaćanjima
Komisija navodi da je primila niz pritužbi da talijanskim javnim
vlastima treba u prosjeku 170 dana da plate naručene usluge ili robu i
210 dana za javne radove. Plaćanje ponekad kasni godinu dana i više.
Neka talijanska javna tijela također sklapaju ugovore koji
predviđaju niže kamate za kašnjenja u plaćanju od onih predviđenih
direktivom, a koje moraju biti najmanje osam posto iznad referentne
stope Europske središnje banke (ECB).
Komisija je također upozorena da neka talijanska javna tijela
odgađaju objavu izvješća o napretku u radu kako bi odgodila plaćanja
tvrtkama koje izvode javne radove.
Italija je izložena sve većem pritisku da ubrza otplatu
neplaćenih računa dobavljačima iz privatnog sektora. Ukupni iznos duga
prema privatnim dobavljačima talijanska poslovna udruženja procjenjuju
na više od 100 milijardi eura.
Do sredine ove godine vlada namjerava privatnim dobavljačima
platiti 47,5 milijarda eura neplaćenih računa. Do kraja prošle godine
državna je uprava prema vladinim podacima podmirila 21,6 milijarda od
predviđenih 27,2 milijarda eura neplaćenih računa.
Rok od dva mjeseca
Kad je riječ o Slovačkoj, Komisija sumnja da ta zemlja nije
pravilno prenijela tu direktivu u nacionalno zakonodavstvo, točnije
odredbe o naknadi za kašnjenja u plaćanju.
Italija i Slovačka imaju dva mjeseca da odgovore na Komisijino službeno upozorenje.
Ako ne bude zadovoljna odgovorom, Komisija može zaključiti da one
krše europske propise i da to moraju ispraviti. Ako to ne učine, mogle
bi biti tužene Europskom sudu pravde (ECJ), što bi moglo rezultirati
novčanom kaznom.
Direktivom o suzbijanju kašnjenja u plaćanju u poslovnim
transakcijama, usvojenom 2011., želi se prije svega pomoći poslovanju
malih i srednjih poduzetnika na unutarnjem tržištu EU-a.
Direktiva ograničava opći rok plaćanja u svim vrstama
transakcija, i u javnom i u privatnom sektoru, na 30 dana, a samo
iznimno, ako je to izričito navedeno u ugovoru i objektivno opravdano,
rok plaćanja može biti 60 dana.
U međusobnim plaćanjima u privatnom sektoru rok za plaćanje je 30
dana, a najviše 60 dana. Iznimno, ako obje ugovorne strane izričito na
to pristanu, taj rok može se produljiti, ali samo ako se time ne postupa
na štetu vjerovnika.
Rok za plaćanja između privatnog i javnog sektora ne može biti
dulji od 30 dana. Izuzetak, odnosno rok od 60 dana, predviđen je u
slučaju plaćanja za isporuku robe i usluga koje se pružaju zdravstvenim
ustanovama, te iznimno ako postoji izričita suglasnost ugovornih strana
ili ako to opravdava specifična priroda posla odnosno ugovora.
Direktivom je uvedena i obveza plaćanja minimalno 40 eura za
naknadu troškova i redovnu kamatu koja se uvećava za najmanje osam posto
za kašnjenje u plaćanju te se državama članicama daje mogućnost da
odrede i više kamate.
