Deseci tisuća jezida, pripadnika etnoreligijske skupine u
Iraku, bježali su u kolovozu pred nasiljem terorista Islamske države
dospjevši tada u središte medijske pozornosti, no nova tragična
događanja, ubojstva i progoni u toj regiji potisnula su u drugi plan
pitanja sudbine ljudi koji su ostali bez domova i bilo kakve
organizirane skrbi, a 5000 jezida ostalo je zatočeno u rukama terorista,
među njima preko 3000 žena i djevojčica kojima kao s ratnim plijenom
teroristi trguju u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Jezidi, kojih je oko 600.000 i sebe smatraju narodom, a u
lingvističkom i širem kulturološkom smislu pripadaju Kurdima, navode
arabisti, najvećim dijelom žive u dijelovima sjevernog Iraka, a ima ih u
Siriji i Turskoj, odakle su mnogi emigrirali u Europu. Pripadnici
radikalnog sunitskog pokreta koji su osvojili djelove Iraka i Sirije
progone jezide na vjerskoj osnovi smatrajući ih “štovateljima vraga”
koji moraju prijeći na islam.
Većina onih koji su pred naletom IS-a uspjeli naći spas na
obroncima planine Sindžar ostala je na kurdskom području sjevernog Iraka
te žive u improviziranim logorima, napola dovršenim nastambama ili čak
pod mostovima. Kažu da je svijet, nakon progona kojem su bili izloženi u
kolovozu, zaboravio na njihove nevolje.
Malobrojni koji su uspjeli umaći iz ruku radikalnih džihadista
svjedoče o tome da su bili mučeni, silovani, izgladnjivani, prenosi BBC.
Jezide, međutim, posebno zabrinjava sudbina žena i kćeri koje su ostale
u rukama džihadista te ih diljem regije prodaju kao seksualno roblje.
Samo mali broj njih uspio je pobjeći.
Nakon 38 dana zatočeništva
Jedna od takvih je i Adla, žena koja se ovih dana uspjela
ponovno naći sa svojim suprugom u izbjegličkom logoru u gradu Zako,
nakon 38 dana provedenih u zatočeništvu kamo je dospjela zajedno s
ostalima iz svoga sela.
“Prvo sam bila odvedena u kuću u Mosulu, koja je bila prepuna
žena, zaključanih prozora i vrata, okružena stražarima”, svjedoči ona.
“Svakih dan-dva upadali su ljudi, trgajući nam marame s glave kako bi
procijenili koju od nas žele. Odabrane bi izvlačili iz sobe potežući ih
za kosu”, priča Adla, vidno potresena.
Dodaje kako su je premještali s mjesta na mjesto te da je pritom
vidjela kako su njezine prijateljice bivale žestoko pretučene i
silovane. Jednoj od njih i njezinu malenom sinu prijetili su vatrenim
oružjem. Nju su ekstremisti jedno vrijeme poštedjeli jer je bila
trudna, no sve više se brinula za vlastitu sigurnost. Kada su jednoga
dana muškarci došli kako bi odveli djevojčice među njima, žene su
odlučile pobjeći i po cijenu da ih uhvate i ubiju.
Stručnjak za manjine Khidher Domle prikuplja informacije o
lokacijama na kojima su zatočeni jezidi u dijelovima Iraka pod kontrolom
Islamske države, neki od njih u zatvorima, neki zatočeni na drugim,
improviziranim mjestima.
“Situacija je nevjerojatna, osobito u Mosulu i Tal Afaru”,
navodi on, dodajući da međunarodna zajednica ne ispituje situaciju
smatrajući nemogućim da Islamska država otme tako velik broj žena. Po
njegovim riječima, jezidi su posebna meta radikalnih džihadista koji
žele stratešku kontrolu nad njihovom zemljom, ali i zbog njihova
vjerovanja koje sunitski ekstremisti smatraju heretičkim. “Oni smatraju
da jezidi nemaju nikakva prava i da im nije mjesto u Islamskoj državi”,
ističe Domle, navodeći da žele protjerati jezide, a njihove žene, ako se
ne žele obratiti na islam, koriste kao roblje i ratni plijen.
Potrebna im je pomoć vlada
Mlada neimenovana neudana žena, dvadesetogodišnjakinja, svjedoči
o tome što je preživjela u zatočeništvu džihadista Islamske države,
odakle je pobjegla prilikom zračnih napada na njihovo uporište lutajući
potom tri dana u potrazi za sigurnošću.
“Tukli su nas užadima, izgladnjivali, tjerali da se umivamo u
nafti. Pokušali su odvesti moju prijateljicu i ona si je prerezala
žile”, priča djevojka, zabrinuta za one koje su ostale zatočene.
“Prodat će djevojčice bilo kome tko ih želi kupiti – djevojčice
od devet godina nadalje. Neki ljudi kupuju dvije-tri, čak četiri ili pet
odjednom. Sramota”, priča ona dok njezina teta, čije su dvije
djevojčice također nestale, nariče moleći svijet da im pomogne vratiti
otete.
Jedina jezidska članica iračkog parlamenta Vian Dakheel, u čijoj
kući u Irbilu trenutačno živi više od trideset izbjeglih rođaka, smatra
da će zapadna vojna intervencija protiv Islamske države pomoći u
oslobađanju jezidskih zatočenika.
“Publicitet bi nam pomogao, kao onda kada se gospođa Obama
zauzela za djevojčice koje je u Nigeriji oteo Boko Haram. Mi smo ovdje
manjina i iz nas ne stoji nikakav moćan lobi koji bi nas podupro.
Tražimo potporu onih vlada koje skrbe o ljudskim pravima i čovječnosti”,
kaže parlamentarka, i sama ozlijeđena i na štakama nakon
prošlomjesečnog stradanja u helikopterskoj nesreći prilikom dostave
humanitarne pomoći.
Za obitelji nestalih žena i djevojaka vrijeme istječe. Oni
strahuju da ih, ne budu li brzo pronađene, više nikada neće vidjeti.
