“Dan beskućnika je važna prilika da osvijestimo probleme s kojima se beskućnici suočavaju i pomognemo u njihovom rješavanju, jer beskućništvo nikako ne bi smjelo biti trajno, već samo privremeno i kratkotrajno stanje” – podsjetila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Diljem svijeta, već četvrtu godinu, 10. listopada obilježava se Svjetski dan beskućnika kada mnogi nastoje raznim aktivnostima skrenuti pozornost društva na probleme ljudi koji su, nerijetko ne svojom krivnjom, ostali bez onog osnovnog – doma.
Vidović ističe kako beskućništvo po svojoj težini i složenosti u brojnim aspektima pripada zasigurno u sam vrh socijalnih problema društva.
“U Hrvatskoj još uvijek ne postoji istraživanje o problemima i statusu beskućnika, temeljem kojeg bi trebalo kreirati politike i programe o njihovoj skrbi, čime bi se poboljšali uvjeti života ove marginalizirane skupine naših sugrađana. Socijalna isključenost i loši uvjeti života uzrokuju niz fizičkih i mentalnih poteškoća, a uz bolju socijalnu integraciju i uz kvalitetnu suradnju svih pružatelja usluga privremenog smještaja i centara za socijalnu skrb, mogu se bitno ublažiti ili ukloniti. Važnu ulogu pri tome imaju i lokalne zajednice budući da je potrebno što prije proširiti kapacitete i postići ravnomjernu mrežu prihvatilišta/prenoćišta na području cijele Hrvatske, a posebno u onim gradovima gdje ih još nema” ističe Vidović.
Tako se danas u prihvatilištu za beskućnike na ‘kratkotrajnom smještaju’ preko pet i više godina, nalaze starije osobe kojima bi primjeren smještaj trebao biti u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije osobe, ili osobe s mentalnim oštećenjem koje bi zbog svojih specifičnih potreba trebale biti na smještaju kod drugih pružatelja socijalnih usluga, umjesto u prihvatilištu za beskućnike.
Pravobraniteljica ističe kako se ne smije zaboraviti ni na mlade osobe koje su, napustivši dom za nezbrinutu djecu i mlađe punoljetne osobe bez roditeljske skrbi, svoj dom našle u prihvatilištu. U osiguravanje njihove budućnosti trebaju se uključiti državne i javne službe i pomoći im u uključivanju u samostalan život, umjesto u prihvatilište za beskućnike, kaže Vidović.
