Američka policija je pod pritiskom, ne samo zbog slučaja ubojstva nenaoružanog tinejdžera u Fergusonu, o kojemu je velika porota u ponedjeljak donijela odluku da neće sudski goniti policajca koji ga je ubio, nego i zbog odgovora u vojnom stilu na prosvjede koji su uslijedili.
Prizor policije u maskirnim odorama s jurišnim pušaka i uz potporu oklopnih vozila, koji se mogao vidjeti u kolovozu, bio je podsjetnik da su neki odjeli američke policije nedavno dobili višak vojne opreme nakon ratova u inozemstvu.
Međutim, mnoge druge policije diljem svijeta razmjerno slobodno mogu koristiti smrtonosnu silu.
Prema pravilima venezuelskog ministarstva unutarnjih poslova, kada se iscrpe mirne metode policija mora upozoriti nasilne prosvjednike da slijedi primjena sile. Iako se vatreno oružje ne smije nositi na mirne prosvjede, kada dođe do nasilja naglasak je na izbjegavanju ozljeđivanja djece, trudnica i starijih ljudi.
Afganistanska policija, koja je često meta oružanih napada, službeno je ovlaštena da odgovori oružjem “i eksplozivom”, iako tek nakon što se isrcpe sve druge metode i nakon što izda ne manje od šest upozorenja.
Meksička i indijska interventna policija imaju definirane protokole koji idu od verbalnih upozorenja do suzavca, vodenih topova, gumenih metaka i tek na kraju korištenja vatrenog oružja.
I dok zapovjednici meksičke policije sami odlučuju o tome kad će prijeći na iduću fazu, indijske interventne snage moraju dobiti odobrenje suca za svaki novi korak.
Mnoge zemlje kažu da je primjena vatrenog oružja zadnje sredstvo kojemu se pribjegava, iako se to može definirati na više načina.
Tako Velika Britanija, Srbija, BiH i Filipini dopuštaju otvaranje vatre samo kad je riječ o životnoj opasnosti.
Mnoge zapadnoeuropske zemlje dopuštaju korištenje vatrenog oružja “u slučaju potrebe” prilikom uhićivanja osumnjičenih ili sprječavanja teškog zločina.
Policija u zgradama Ujedinjenih naroda u Ženevi ne podliježe švicarskim zakonima, ali poštuje lokalna policijska pravila. Ta pravila, kao i ona kojima se vodi policija u Italiji, Austriji, Belgiji i Bosni i Hercegovini određuju da primjena sile mora biti “srazmjerna”.
U Belgiji, kako kažu promatrači udruga za ljudska prava, to znači da se vatreno oružje nikada ne može koristiti za kontrolu gomile.
