Napori talijanskih i europskih
vlasti da stanu na kraj skupinama organiziranog kriminala koje vode
golemu mrežu krijumčarenja ljudi u Europu nisu učinkoviti, priznao je
u utorak je talijanski antimafijaški tužitelj Franco Roberti.
Svaki tjedan tisuće migranata i izbjeglica stižu brodovima do Italije, a mnogi od njih dalje se rasprše Europom.
Ovaj mjesec neki su od njih priznali dužnosnicima Međunarodne
organizacije za migracije (IOM) da je svaki platio krijumčarima od 700
do 1.500 dolara za putovanje.
“U Italiji i Europi uspijemo uloviti samo zadnju kariku u lancu,
a čelnici mreža za krijumčarenje ostaju nekažnjeni zbog potpunog
nedostatka pravosudne suradnje u ishodišnim i tranzitnim zemljama”,
rekao je Roberti predstavljajući u parlamentu godišnje izvješće
Nacionalnog ravnateljstva za borbu protiv mafije.
Prekorio je talijanske suce i policiju za to što posvećuju premalo pažnje kriminalu povezanom s krijumčarenjem ljudi.
Predstavljajući izvješće parlamentu, Roberti je rekao da postoji
“stvaran i opipljiv rizik” da bi se dobit od krijumčarenja ljudima
mogla koristiti za financiranje međunarodnog terorizma. “Radimo na
smjernicama borbe protiv tog fenomena”, rekao je.
Prošle je godine 170 tisuća migranata stiglo do talijanskih
obala. Ogromna većina ih je isplovila iz Libije, već godinama zahvaćene
građanskim ratom, gdje su neke od milicija uključenih u sukob priznale
povezanost s Islamskom državom.
U drugom dijelu izvješća, Roberti je odbacio sugestije da je
sicilijanska mafija, Cosa Nostra, u rasulu nakon uhićenja njezina
vodstva u Palermu i dokumentirao kako se širi kalabrijska mafija
‘Ndrangheta. Opisao ju je kao čvrsto vođenu organizaciju globalna
dosega, koja se proširila na Australiju, obje Amerike, Europu i “sve
moguće porezne oaze” i s “apsolutnom nadmoći” u međunarodnoj trgovini
drogom.
Talijanske vlasti je pozvao da pojačaju borbu protiv neplaćanja
poreza i korupcije i da unaprijede pravosudni sustav, naglasivši da
suđenja sada “traju prokleto dugo”.
Spomenuo je i Katoličku Crkvu rekavši da, iako su papa Franjo i
njegovi prethodnici jasno istupali protiv mafije, mnogi svećenici u
južnoj Italiji o njoj dosljedno šute, “izuzev par vrlo časnih iznimaka”.
