Tvrtka “European Coastal Airlines” najavila je skoro uspostavljanja dužjadranske
hidroavionske veze iz Zadra prema otocima, a prema najavama uskoro i prekojadranskom vezom s
Anconom.
Putnički promet hidroavionom dobio je prioritet u gradskoj luci Zadar,
jer mu je potreban slobodan manevarski prostor sletno-uzletne modre staze, te adekvatno
pristanište za ukrcaj i iskrcaj putnika. Što ne bi bilo moguće da u gradsku
luku istovremeno uplovljavaju trajekti sa zadarskih otoka, gužve u luci su bile
izražene pogotovo u ljetno doba. Slika
je to mediteranskog načina života jednog grada koji može biti bilo gdje na
Mediteranu.
Logika nastale situacije nametnula je rješenje, stoga je iz
gradske luke Zadar bilo je potrebno izmjestiti lokalni trajektni promet u
Gaženicu, luku za međunarodni promet. U gradskoj luci Zadar za sada je
dozvoljen privez putničkih brodova i katamarana za lokalni pomorski prijevoz
putnika, te ribarskih brodova i turističkih brodova.
No, po svemu sudeći, možda
i njima već nevidljiva ruka neoliberalnog tržišta maše zbogom, jer se ne
uklapaju u novu viziju gospodarskog razvoja grada Zadra.
Premještanjem trajektnog lokalnog prometa u prigradsku luku
Gaženica, te uspostava dodatne brodske linije, umnogome je umanjila kvalitetu
života na otoku Ugljanu i Pašmanu. Povećanjem troškova putovanja kao i utroškom
vremena, i to kanala širokog 2,5 morske milje. Na putničkoj liniji na kojoj se
godišnje vozi 1.645.000 putnika, najviše na Jadranu.
Uvođenje dodatne brodske
liniji Zadar- Preko- Zadar koju održava državna tvrtka “Jadrolinija” Rijeka s
brodom “Dora” traljavo odrađenog javnog natječaja, neadekvatnog kapaciteta na
svojoj su koži osjetili đaci prvog dana putovanja nakon Uskršnjih blagdana. Naime, nije im dozvoljeno se voze
brodom, s rječima da će se brod potopiti, već da prijeđu u trajekt. Fenomen koji će zasigurno dobiti
dimenziju, značaj u nekom budućem vremenu.
Hrvatska je u protekla dva i pol desetljeća prošla dvostruku
transformaciju, izlazak iz bivše države i izgradnju nove države, a što uključuje
prelazak iz dogovornog gospodarstva u liberalno u skladu s demokratskim
institucijama. No, nema demokracije bez kompeticije koja uključuje i to da
pojedinci i grupe i institucije imaju mogućnost djelovanja u pravcu
zadovoljavanja svojih potreba i interesa, ne treba zaboraviti ni društvo.
U
ovom slučaju mijenjanjem načina života otočana, otežavanjem prometne
komunikacije, to nije dogodilo. Ali se dogodio čuveni “wilde capitalism” koji
teži oplemenjivanju kapitala sebi u svrhu, ne brinući se za razaranje društva. Ne brinući se za potrebe i dobro lokalnog
stanovništva u suigri prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti.
