Kritike pape Franje na račun
globalizacije i nejednakosti davno su ga prometnule u čelnika koji ne
preza od kombiniranja teologije i politike, a sada pokazuje i mišiće
vatikanske diplomacije.
Prošle je godine pomogao u postizanju povijesnog sporazuma između Kube i SAD-a nakon polustoljetnog neprijateljstva.
Njegov je ured ovoga tjedna objavio prvi službeni dokument
između Vatikana i Palestine, sporazum koji daje pravnu težinu priznanju
Palestine unatoč protivljenju Izraela.
Papa je prošloga mjeseca uzburkao duhove u Turskoj kada je
masakr nad 1.5 milijuna Armenaca početkom 20. stoljeća nazvao
“genocidom”, što Ankara odbacuje.
Nakon pontifikata njegova prethodnika Benedikta XVI. koji je bio
više usmjeren na unutarnja pitanja Crkve, Franjo se vratio aktivnoj
vatikanskoj diplomaciji karakterističnoj za pokojnog papu Ivana Pavla
II. kojemu mnogi pripisiju zasluge za okončanje Hladnog rata.
Aktualni papa ulaže velike napore u poboljšanje odnosa između
različitih vjera i zaštitu ugroženih kršćana na Bliskom istoku što je
postao jasan prioritet Katoličke crkve.
Ipak, u geopolitički sve podijeljenijem svijetu, njegova je
diplomacija manje povezana s jednom stranom u globalnom sukobu
suprotstavljenih blokova nego što je to bio slučaj s 27-godišnjim
pontifikatom Ivana Pavla II.
Za to je zaslužna činjenica da se radi o prvom papi iz Latinske
Amerike, prostora koji mu je zbog bremenite povijesti, raširenog
siromaštva i kompleksnih odnosa sa SAD-om dao posve drugačije političko
utemeljenje u odnosu na sve njegove europske prethodnike.
“Vanjska politika pod ovim Papom izgleda južnjački”, rekao je
Massiono Franco, ugledni talijanski analitičar i autor nekoliko knjiga o
Vatikanu.
On kaže da je papa pažljivo izbjegao zauzeti stranu u sukobu u
Ukrajini i nikada Rusiju nije nazvao agresorom, nego je o sukobu između
vlade i proruskih pobunjenika govorio kao o građanskom ratu.
Taj mu pristup omogućava da sačuva vjerodostojnost u odnosu na
zemlje poput Sirije, Rusije ili Kube gdje neutralnim stajalištem najviše
može pomoći lokalnim kršćanima.
Franjo je već pune ruke posla imao oko reforme složene
vatikanske birokracije nakon niza financijskih i seksualnih skandala,
uključujući slučajeve zlostavljanja djece koji sežu desetljećima
unatrag.
No, jako zainteresiran za svijet izvan vatikanskih zidina,
Franjo očito želi iskoristiti svoj položaj i golemi dio svjetske
populacije koju vodi da bi promijenio i diplomatske pozicije.
Bivši državni tajnik, kardinal Tarcisio Bertone, vatikanski
veteran čiji je ured ranije kontrolirao i odnose sa stranim silama, kao i
brojne unutarnje poslove Vatikana, smijenjen je. Njegovu su uredu
smanjene ovlasti na klasičnu diplomatsku službu, a Franjo je dao
hrabriji i osobniji pečat vanjskoj politici Vatikana.
“Radi se o čovjeku koji je sposoban pomoliti se u Plavoj džamiji
u Istanbulu i potom govoriti o genocidu nad Armencima. On nije čovjek
koji bi vezao ruke političkom korektnošću”, rekao je bivši talijanski
ministar vanjskih poslova Franco Frattini. “To je diplomacija pravog
čelnika”, dodao je.
I dok brojni katolički konzervativci nisu sretni zbog Papine
usredotočenosti na pitanja poput ekonomske nejednakosti i razmjerne
tolerancije prema osjetljivim društvenim pitanjima kao što su homoseksualnost i
status razvedenih, i njegova stajališta o osjetljivim diplomatskim
pitanjima mogla bi izazvati nove daljnje podjele unutar Crkve.
To bi se moglo vidjeti već u rujnu kada Franjo posjeti SAD gdje
su neki katolički konzervativci prema njemu otvoreno neprijateljski
nastrojeni.
Nakon što je pomogao u obnovi diplomatskih odnosa SAD-a i Kube,
Franjo je na sebe navukao kritike brojnih američkih konzervativaca,
uključujući Marca Rubia, kandidata za republikansku predsjedničku
nominaciju.
Kritike političara koji bi se u normalnim okolnostima mogao
smatrati odanim saveznikom Crkve ukazuje na širu nelagodu koju osjeća
dio katolika zbog Franjinog ustrajanja na promjenama jedne od
najkonzervativnijih institucija na svijetu.
“Biskupi se žale da postaje popularan napadajući Crkvu”, rekao
je Franco. “On se izravno obraća ljudima i ne poštuje redovite
zapovjedne strukture. Odlučuje sam ili s ljudima koji ranije nisu imali
središnju ulogu”, dodao je.
