Skupina hrvatskih speleologa volonterski je pokrenula inicijativu
“Čisto podzemlje”, kako bi zaustavila neslavnu tradiciju bacanja smeća u
prirodne jame koja, kako kažu, doseže nesnošljive razmjere.
Ekološki sustavi hrvatskog krškog podzemlja, zajedno s dijelovima
susjednih zemalja, najpriznatija su i najveća prirodna vrijednosti te
vrste u svijetu. Hrvatsko podzemlje dom je najbogatije podzemne faune u
svijetu, a pored toga spremište 90 posto zaliha hrvatske pitke vode, te
otvorena knjiga geološke povijesti zemlje, ističu znanstvenici.
Međutim, te znanstvene istine razumije ne tako široki krug
poznavatelja, a u njihovoj zaštiti nadležne vlasti sudjeluju samo
deklarativno, kažu speleolozi i dodaju da im preostaje da se jedno
pouzdaju u svoje mogućnosti.
Prvi korak inicijative “Čisto podzemlje” je prikupljanje
podataka o svim onečišćenim speleološkim objektima u Hrvatskoj i
njihova objava na otvorenoj speleološkoj bazi podataka, kaže pokretač
inicijative speleolog i doktor molekularne biologije Ruđer Novak iz
Zagreba.
Strvine, plastika, kemikalije i mine
U samo nekoliko mjeseci u akciju se uključilo 13 speleoloških
društava iz raznih dijelova Hrvatske s podacima od oko 570 jama koje su
zbog pogubnih navika lokalnog stanovništva i loše aktivnosti nadležnih
tijela pretvorene u ilegalna smetlišta.
Već u ovoj ranoj fazi prikupljanja podataka rezultati su pomalo
zastrašujući, kazao je Novak. Gdje god ima krša, tu su jame i u njima
smeće. Istra je najzorniji primjer. Ondje ima puno malih raštrkanih sela
i svako od njih ima jamu u koju baca smeće.
To je i pokazatelj vremena odsutnosti organiziranog odvoza
otpada, ali i nerazvijenog i inertnog sustava zaštite prirode i okoliša u
Hrvatskoj, kaže Novak.
Do prije 40 godina bacane su uginule životinje, koje su se u
međuvremenu razgradile do kostiju, a danas su to plastika i kemikalije,
koje ulaze u sustav i prodiru u sve njegove dijelove, objašnjava. No
posebnu ozbiljnost daju minsko-eksplozivna sredstva, zbog kojih
speleolozi uključuju uvijek spremne policijske snage.
Ne trebate se začuditi ako na dnu neke jami nađete kamion
lijekova, kaže Novak naglašavajući da neke od jama nisu u blizini putova
i da odlaganje otpada u nju podrazumijeva sasvim određenu namjeru.
U narodu neke su jame poznate po vrsti smeća. Tako, kod Drniša
neku jamu odmilja zovu “Mesopromet”, a u Istri postoji “Purisova jama”,
kaže Novak.
Prva akcija uspješna
Splitski ekohidrolog Ognjen Bonacci kaže da je pojava u kojoj
lokalno stanovništvo odlaže otpad u podzemlje proturječna, budući se
istodobno bori protiv izgradnje legalnih odlagališta koja su pod
kontrolom. On tu situaciju uspoređuje s visokim postotkom deklarativnih
vjernika u društvu, od kojih je mali broj njih doista spreman u
stvarnosti promicati vjerska načela.
Većina takvih incidenata zadržava lokalnu razinu i može
eventualno utjecati na kakvoću lokalnih izvora vode, kaže Bonacci i
dodaje da ima i vrlo opasnih pojava kao što je prije više bio incident s
Pazinskom jamom, čije je zagađenje imalo dalekosežne posljedice na
kakvoću podzemnih voda.
Prva akcija na terenu inicijative “Čisto podzemlje” bila je
nedavno čišćenja jame Korčinke kod Slunja. U njoj je sudjelovalo 30
speleologa članova Zagrebačkog speleološkog saveza iz klubova
Željezničar, Ozren Lukić i Velebit. Akciju su logistički podržali Grad
Slunj, protueksplozijske postrojbe Policijske uprave zagrebačke,
Dobrovoljno vatrogasno društvo Slunj i komunalno poduzeće Lipa.
Akcija je naišla na dobar prijem u lokalnoj javnosti, što je
jedan od primarnih ciljeva inicijative. Bitno je da potaknemo atmosferu
brige prema čistom podzemlju, jer samo čišćenje nema smisla dok građani
ne postignu svijest da treba prestati bacati otpad u jame, kaže Novak.
Speleolozi namjeravaju nastaviti akciju, nabaviti opremu koja bi bila na
usluzi klubovima, i nastojati učvrstiti ideju da jedan dan u godini
bude posvećen tome problemu.
Ni mrvice s ministrova stola
No, Novak ističe da problem onečišćenog podzemlja nailazi na
slabu podršku službenih tijela, kao i većina dosadašnjih speleoloških
aktivnosti. Agencija za zaštitu okoliša koja zapošljava oko 60 ljudi, u
Izvješće o komunalnom otpadu za 2013. godinu ne spominje divlje
deponije u jamama iako su one poznate te iako je bilo pojedinačnih
slučajeva prijavljivanja otpada u podzemlju, kaže.
Sanacija takvih odlagališta u nadležnosti su drugog vladinog
tijela: Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji
zapošljava oko 170 ljudi a u čijim dokumentima o podzemnim divljim
odlagalištima nema niti slova, kaže Novak.
Na upit Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, Državnom zavodu
za zaštitu prirode i Agenciji za zaštitu okoliša o razmjerima
onečišćenja podzemlja i istraživanju toga problema, te o stanju izrade
katastra speleoloških objekata u Hrvatskoj, Hina je dobila povratnu
obavijest od Agencije da će te institucije zajednički odgovoriti.
Novak smatra da je zakonska zaštita speleoloških objekata
neprovediva i da se svodi na “mrtvo slovo na papiru”, posebno za
speleološke objekte koji se nalaze izvan zaštićenih područja.
Hrvatska još nema službenu bazu speleoloških objekata, koja je
pretpostavka njihove zaštite, premda je prije nekoliko godine Državni
zavod za zaštitu prirode kazao novinaru Hine da je baza pred samim
puštanjem u rad.
Računa se da u Hrvatskoj ima više od deset tisuća speleoloških
objekata, među kojima se nalazi i najdublja jama Dinarskog krša, “Sustav
Lukina jama – Trojama”, duboka 1431 metara (Sjeverni Velebit) i
najdulja, “Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova Puhaljka” ukupne
duljine 28629 metara (Južni Velebit).
Novak izražava nadu da će akcija “Čisto podzemlje” stvoriti
pozitivno javno mnijenje koje vlasti neće moći ignorirati. Nada se da će
mrežna baza podataka “Čisto podzemlje”, koja je do sada stajala “nula
kuna”, ubuduće dobiti barem mrvice od skupih projekta poput Bioportala,
koga je ministar Mihael Zmajlović otvorio prije dva tjedna, a koji je
njegovo ministarstvo platilo više od 900 tisuća kuna.
Piše: Ivo Lučić
