Palijativna skrb u Hrvatskoj
dostupna je tek malom postotku bolesnika, po procjenama stručnjaka od
nekoliko desetaka tisuća uspije ju dobiti tek 10 do 20 posto oboljelih
od kroničnih neizlječivih bolesti sa smrtonosnim ishodom, čime
Hrvatska još uvelike zaostaje za europskim standardima.
Palijativna skrb je
sveobuhvatna aktivna skrb za bolesnike koji boluju od neizlječivih
bolesti i članove njihovih obitelji, a obuhvaća liječenje totalne boli
(psihičke,fizičke, socijalne i duhovne), psihosocijalnu pomoć, te
kontrolu svih drugih simptoma bolesnika (npr. infekcije, anemiju,
kaheksiju). Najčešće je potrebna pacijentima s uznapredovalim onkološkim
bolestima, bolesnicima s nekim neurološkim bolestima ili s kroničnim
zatajenjem organa (npr. srca, bubrega, jetre), te pacijentima s
uznapredovalom demencijom.
“Hrvatska je još uvijek jedan od tužnijih primjera u Europi,
gdje palijativna medicina kao zasebna djelatnost nije u potpunosti
implementirana u zdravstveni sustav”, kaže Marijana Braš, voditeljica
Odjela za palijativnu medicinu Centra za palijativnu medicinu,
medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
To je kao da u nekoj zemlji nema ginekologije, psihologije ili
pedijatrije. Palijativnu skrb treba nekoliko desetaka tisuća bolesnika
godišnje, a uspije ju, prema mojim procjenama, dobiti tek približno 10
do 20 posto oboljelih, rekla je Braš.
Palijativna skrb je ljudsko pravo
“Palijativna skrb je izrazito važno ljudsko pravo, pravo na
najbolju moguću kvalitetu života unatoč teškoj bolesti za oboljelog i
članove njegove obitelji , na život bez boli i sveobuhvatno liječenje i
skrb o bolesniku. Obzirom da je medicinska struka danas uvelike razvila
palijativnu medicinu kao posebnu granu, neprihvatljivo je da bolesnici u
svim krajevima Hrvatske ne mogu ostvariti to temeljno ljudsko pravo”,
ističe Braš.
Zadnjih nekoliko godina ipak se vide značajni pomaci, osobito
nakon Vladina usvajanja Strateškog plana razvoja palijativne skrbi
krajem 2013. godine, te početka HZZO-ova financiranja pilot projekata u
nekoliko domova zdravlja i bonica.
No, upozorava Braš, uz pilot projekte djeluje značajan broj
volonterskih palijativnih timova, u kojima postoje velik entuzijazam i
stručnost, ali nisu uklopljeni u sustav, što treba hitno promijeniti.
U Hrvatskoj se razvio pravi stručni i humani pokret palijativne
skrbi i to treba iskoristiti, poručuje Braš i kao primjere dobre prakse
navodi Istarski palijativni tim, koji zahvaljujući pomoći županije
djeluje već 10 godina, Centar za koordinaciju palijativne skrbi
Osječko-baranjske županije, Centar za koordinaciju palijativne skrbi
Grada Zagreba, Ustanovu za palijativnu skrb u Rijeci, volonterski
palijativni tim Pakrac, mobilni tim pri Franjevačkom svjetovnom redu,
te razvoj palijativne skrbi u općim bolnicama (naričito u Varaždinu ,
Koprivnici i Slavonskom Brodu) i nekoliko hrvatskih psihijatrijskih
bolnica, osobito u bolnici Sveti Rafael u Strmcu.
Prekretnica prema implementaciji palijative
Prekretnicu prema konačnoj implementaciji palijativne medicine
trebale bi donijeti izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti i hitne
izmjene pravilnika i drugih akata koje će omogućiti stvaranje mreže
palijativne skrbi u Hrvatskoj, što znači da će biti dostupna u svim
županijama, te na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini
zdravstvene zaštite.
“Kao struka nadamo se i očekujemo da će uskoro svaki dom
zdravlja i bolnica moći s HZZO-om ugovoriti palijativnu skrb, uz moguće
otvaranje odjela i formiranje mobilnih timova, gdje će raditi isključivo
dobro educirani i kompetentni članovi interdisciplinarnih timova, koji
uključuju liječnike, medicinske sestre, psihologe, socijalne radnike,
duhovnike, fizioterapeute i druge”, kaže Braš.
Time će se uštedjeti i na troškovima ponekad nepotrebnog
intenzivnog liječenja jer palijativna skrb štedi i do 25 do 30 posto
troškova u posljednjoj godini života pacijenta.
“Kad smo već toliko dugo čekali, sada inzistiramo na najvišim mogućim standardima”, dodaje.
Taj proces bi, prema Strateškom planu razvoja palijativne skrbi
od 2014. do 2016., koji je donijelo Ministarstvo zdravlja, trebao biti
završen do kraja iduće godine. Planira se dotad broj palijativnih
kreveta povećati na 80 na milijun stanovnika, odnosno na ukupno 450
kreveta koji će biti ravnomjerno raspoređeni po Hrvatskoj.
U Ministarstvu zdravlja tvrde da se aktivnosti odvijaju prema
zadanom planu, te da se ulažu dodatni napori u bolju povezanost i
koordinaciju svih koji sudjeluju u pružanju palijativne skrbi.
Edukaciju za palijativnu skrb prošlo 300 osoba
“Aktivno se radi na izradi stručnih smjernica, definiranju
kriterija tko je palijativni pacijent, izradi standardizirane
dokumentacije, uspostavi brze linije u bolničkim ustanovama, sustavnom
uvođenju dijagnoze za pružanje palijativnog liječenja, formiranju
specijalističkih bolničkih timova… Istovremeno se surađuje s HZZO-om
vezano uz financiranje predviđenih resursa”, navode u Ministarstvu.
Predstojnik CEPAMET-a Veljko Đorđević ističe da je u proteklih
pet godina edukaciju o palijativnoj skrbi kroz poslijediplomske tečajeve
i usavršavanja prošlo oko 300 osoba različitih struka iz cijele
Hrvatske, a CEPAMET je otvorio vrata i edukaciji volontera i šire
javnosti.
“Edukacija mora ići uvijek prije implementacije, a našom
akademskom edukacijom uz pomoć petnaestak svjetskih stručnjaka stvoreni
su preduvjeti za uvođenje palijativne skrbi u zdravstveni sustav”, rekao
je Đorđević.
Napominje da u Hrvatskoj ne postoji specijalizacija ni
subspecijalizacija iz palijativne skrbi dok, primjerice, u Velikoj
Britaniji specijalizacija iz te grane medicine postoji od 1987. godine.
Drago nam je da CEPAMET od osnutka ima veliku podršku nacionalne i međunarodne akademske i stručne zajednice, kaže Đorđević.
Obilježavajući petu godinu djelovanja, CEPAMET će 12. lipnja u
Zagrebu organizirati konferenciju o palijativnoj skrbi na kojoj će
predstaviti dosadašnje rezultate rada te iznijeti stajališta i zaključke
struke o daljnjim koracima nužnim za razvoj te grane medicine u
Hrvatskoj.
