Vijest da je papa Franjo u svojoj propovijedi u povodu blagdana Svete Marte rekao da međugorski vidioci ne žive kršćanskim životom odjeknula je poput munje u Hercegovini, piše Slobodna Dalmacija
– Kakvi su to vidioci koji nam danas kažu da će Gospa sutra u četiri sata poslijepodne poslati poruku? To nije kršćanski identitet. Zadnja riječ božja zove se Isus, i ništa nakon toga. Gospa ne šalje izaslanike, poručio je papa Franjo na misi, a prenijela La Repubblica. Nakon ove papine izjave koja nije službeni stav crkve Gospina ukazanja daleko su od crkvenog priznanja.
– Ne. To nemože biti istina – rekla nam je Marija iz Poljske koja je sa grupom od pedesetak hodočasnika stigla u Međugorje.
– Gospa je tu osjećam mir i spokoj u duši, dodala je ljubeći brončano raspelo u vrtovima nedaleko od međugorske crkve Svetog Jakova. Osim nje na platou ispred crkve i u samoj crkvi molili su deseci hodočasnika a većina njih na nakanu Svetog Oca Pape Franje koji je poručio odlazeći iz Sarajeva “Molite za mene da donesem ispravnu odluku o Međugorju. Šutnja o međugorskom fenomenu bila je jasan znak da je odluka donešena samo nije službeno obznanjena.
‘Žalosni smo’
– Papa je bio ovdje kod nas u Sarajevu i nije ništa rekao. Mislim da je o tako važnoj stvari trebao govoriti na Koševu. Međugorje ostaje marijansko svetište. Službeni stav crkve i nije bitan- mogli su se čuti komentari po međugorskim ulicama.
Wiliam Burns u Međugorje je došao iz Irske. Zatekli smo ga na molitvi ispred Gospina kipa u crkvenom dvorištu. Iskreno nam je priznao da nije čuo za papinu propovijed.
– Ako je papa to stvarno izjavio ja sam zbog toga žalostan. Dolazeći ovdje ja se osjećam blagoslovljeno i molim da stav Vatikana bude pozitivan prema Međugorju – kazao je Burns naglašavajući da će moliti da Sveti Otac i Komisija u Vatikanu donesu ispravnu odluku.
Svećenici domaći i strani koje smo zatekli oko crkve u Međugorju ne žele javno komentirati stav crkve o ukazanjima o kojima je službeni stav iznijela biskupska konferencija ondašnje Jugoslavije daleke 1991 godine. Nakon toga buknuo je rat na ovim prostorima a Međugorje je ostalo po strani sve do pape Benedikta XVI čija je razmišljanja i stavove o ovome fenomenu preuzeo papa Franjo. Taj stav da se ne može tvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ali da Međugorje može biti mjesto molitve aktualan je sve do danas.
Biskup Perić došao na svoje
U cijeloj priči nije zanemariva ni uloga mostarskog biskupa dr. Ratka Perića, koji je u otvorenom sukobu sa hercegovačkim franjevcima što se svakako reflektira i na Međugorje i ovdašnja ukazanja. Mjesni biskup je protiv Međugorja a njegov stav po crkvenoj hijerarhiji dijeli Sveta Stolica.
– Neće papa protiv svoga biskupa. Sve će to doći na svoje, samo treba vremena i strpljenja – komentiraju potiho Međugorčani ne želeći javno govoriti o ovome problemu.
Iščekujući priznanje Gospinih ukazanja Međugorje je od hercegovačkog seoceta postala turistička meka. Dok su do ukazanja živjeli od malo loze i nešto duhana Međugorje je danas među jačim gospodarskim čimbenicima u BIH zahvaljujući isključivo vidiocima i Gospi. Stoga ne začuđuje rezerviran stav lokalnog stanovništva prema priči o autentičnosti ukazanja jer im egzistencija ovisi od vjerskog turizma, koji svakom nesmotrenom izjavom može biti itekako ugrožen.
