Školska godina je završila i pred učenicima je dugo ljeto. Ljeto, u kojem počinje intenzivan rad na sveobuhvatnoj reformi obrazovnog sustava koju Hrvatska kronično treba.
Prvi čovjek ove, po svemu sudeći, povijesne reforme, Boris Jokić, poručuje da će se mijenjati gotovo sve, deset godina rada je pred nama, ali uspjet ćemo…
Svakome tko se imalo razumije u sustav školstva ili se pak ne razumije najbolje, ali mu je do budućnosti zemlje stalo, jasna je već godinama jedna stvar – sustav obrazovanja koji Hrvatska ima jednostavno dalje više ne može. Iako je pokušaja reformi bilo i u prošlosti, niti jedna do sada nije bila najavljivana kao toliko korijenita kao ova koja je nedavno startala. Prve radne skupine, sastavljene od osoba koje znaju kako stvari treba postavljati i u praksi, već su počele s radom, rekao je u razgovoru za Media servis Boris Jokić, znanstvenik sa Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, koji se s velikim žarom primio vodstva ovog lavovskog posla. Na pitanje što je ono ključno što hrvatski obrazovni sustav treba mijenjati odgovara – gotovo sve. Ne radi se samo o promjeni programa, već i ocjenjivanja, ali i promjena u načinu poučavanja…
“Usmjerenost ka ishodima, povećanje funkcionalne pismenosti, inzistiranje na temeljnim kompetencijama i odmak od sadržaja i bubanja činjenica su neki od elemenata koji su važni za ovu reformu”.U predškolskom odgoju stvari će više – manje ostati kakve jesu, igra će biti i dalje temelj svega, no osnovnu školu čekaju velike promjene, a najave su i da će trajati devet godina.
“Nije dobro da se uče predmeti na osnovnoškolskoj razini kao što se uče na fakultetskoj razini. Treba približiti to što se uči, kako se uči, samoj djeci i njihovom trenutku, njihovom životu, njihovim interesima kako bi oni zapravo bili i motiviraniji za učenje.”Promjene i za gimnazijsko obrazovanje, koje će se više profilirati.
“Uvođenje izbornosti, na način da u trećem i četvrtom razredu gimnazijskog obrazovanja kako se učenik približava zapravo nastavku obrazovanja na visokoškolskoj razini, da se udio izbornosti sadržaja koje on može birati povećava”.U strukovnim školama učenici će se upisivati u pojedini sektor, a tek nakon druge godine i birati samo zanimanje. Moguće je da predmeta u jednom dijelu uopće neće biti, nego će se učenici usmjeravati projektima.
” U drugom i trećem razredu u zanimanju stolar većina vašeg obrazovanja će biti izrada određenog projekta. To može biti čamac ili kanu ili nešto drugo. To može biti kao takvo i element kroz koji ćete provući i ono što je bilo zapravo i klasnična predmetna nastava.”Cilj je i jače povezati obrazovni sustav i potrebe poslodavaca u Hrvatskoj. Jokić priznaje kako je obrazovanje udaljeno od potreba tržišta rada, ali i poslodavci od obrazovanja.
“Upravo stoga treba uvesti određene elemente upoznavanja sa svijetom rada već u osnovnom školi, ali i ono što je također važno i karijernog savjetovanja, znači savjetovanja vezanog uz obrazovne i profesionalne puteve i izbore samih učenika.”Prvi puta baš su učitelji ti koji će “diktirati” kako obrazovanje treba izgledati, a priliku da kažu svoje imat će uz njih i roditelji i sami učenici. Jokić naglašava i kako iskreno vjeruje i nada se da su i političke strukture napokon shvatile da Hrvatskoj u polju obrazovanja kronično trebaju promjene, te da se oko ovog pitanja konsenzus može, ali i mora postići.
“Kada izađu iz svojih političkih rovova, vrlo uskih, često politikantskih, i kada razmisle kroz svoju djecu da li je potrebno mijenjati hrvatsko obrazovanje, ja zbilja mislim da svaki čovjek, bez obzira na njegovo političko opredjeljenje, shvaća da je potrebna promjena.”
Promjena koju Hrvatska mora obaviti kako bi dugoročna stvorila društvo kakvo svi želimo ili bismo ga trebali željeti.
