Temperature koje vladaju širom
zemlje, u središtima gradova su za nekoliko stupnjeva veće od
službenih podataka, jer gradovi proizvode učinak “toplinskih otoka”,
kažu stručnjaci.
Toplinski otoci nastaju
zbog upijanja sunčeve energije u zgradama i asfaltiranim površinama te
zbog dodatne topline proizvedene industrijom, prometom, grijanjem i
hlađenjem. Također, u gradu nedostaju vegetacija i vodene površine koje
bi uravnoteživale temperaturu zraka.
Gotovo svaki grad prati pojava toplinskih otoka, ali u kojoj
mjeri će se razviti ekstremne vrućine, ovisi o više činitelja npr.
klimatskim uvjetima, prevladavajućim vjetrovima, vrsti terena, tipu
gradnje, veličini grada, itd, kaže Maja Žuvela-Aloise, ekologinja u
Središnjem institutu za meteorologiju i geodinamiku u Beču.
Što je grad veći, toplinski otok je prošireniji. Isto tako, ako
je grad vrlo kompaktan i bez vegetacije, toplinski otok je izraženiji.
Veliki gradovi, na primjer Pariz, London ili Tokio, imaju i po nekoliko
stupnjeva više temperature od okolice, s tendencijom porasta zbog
širenja gradova, dodaje ona.
Serija toplinskih valova iz 2003. prouzrokovala je u 12 zemalja
Zapadne Europe smrt 80 tisuća ljudi, jer ekstremne temperature i
toplinski valovi stvaraju opterećenje za ljudski organizam, a povezani
su s onečišćenjem zraka kroz stvaranje povišenog prizemnog ozona te su
posebno opasni za ljude osjetljivog zdravlja, starije osobe i djecu.
Međutim, problem toplinskih otoka ne tiče se samo smrtnih
slučajeva, nego i nepotrebnog opterećenja ljudi koje rezultira niskom
radnom produktivnošću i većim gospodarskim posljedicama, ističe Maja
Žuvela-Aloise.
Prilagodbe gradova
Gradovi koji su uočili opasnosti od toplinskih otoka imaju na
raspolaganju kratkoročne i dugoročne mjere adaptacije kako bi ublažili
njihove nepovoljne posljedice, kaže Maja Žuvela-Aloise.
Kratkoročne mjere se poduzimaju kad se pojavi ekstremni
toplinski val i tada je potrebno izdati adekvatna upozorenja javnosti i
odgovornim službama koje mogu organizirati pomoć, npr. medicinskom
osoblju. Isto tako moguće je preusmjeravati ljudske aktivnosti u
večernje i jutarnje sate, poticati adekvatnu prehranu, izolaciju stanova
ili npr. osigurati slobodnu opskrbu vodom na mjestima u gradu, kaže
ona.
Dugoročna rješenja treba pak tražiti u pametnom planiranju
gradova, kojima bi se izbjegle ili smanjile opasnosti od ekstremnih
utjecaja. Riječ je o planskom podizanju zelenih i vodenih površina,
izgradnja takozvane zelene i plave infrastrukture pod kojom se
podrazumijevaju ne samo novi parkovi, već i zeleni krovovi, fasade,
iskorištavanje naplavnih površina za opskrbu vodom i navodnjavanje, kaže
Maja Žuvela-Aloise.
Sve više gradova razvija strategije koje uključuju problematiku
klimatskih promjena. Trenutno su strategije vezane za klimatske promjene
usmjerene na energetski sektor i mobilitet, što znači smanjivanje
potrošnje energije i stakleničkih plinova. Isto tako vidljivi su pomaci u
investicijama za renoviranje, odnosno “retrofitting” gdje se
starogradnja adaptira za moderne potrebe i uvjete. Puno pitanja vezanih
za utjecaj klimatskih promjena na lokalnoj razini, pogotovo planiranje
zelenih površina u prostorima koji su prenapučeni, još uvijek je
otvoreno. Primjeri inovativnih rješenja sa zelenim fasadama i krovovima
mogu se pronaći na pojedinim lokacijama, međutim još uvijek nisu
prihvaćeni kao standardna rješenja na globalnoj skali, ističe Maja
Žuvela-Aloise.
Adaptacija gradova na klimatske promjene je u začetku i
vjerojatno će trajati dugi niz godina. U Beču se npr. radi na
osmišljavanju “Zelene mreže”, odnosno u planu je izgradnja povezanih
zelenih površina i koridora kako bi se omogućilo kretanje pješaka i
biciklista za vrijeme najvećih vrućina.
Broj stanovnika koji koriste automobile u Beču između 1993. i
2012. smanjio s 40 posto na 27 posto. Desetina stanovnika više koristi
javni prijevoz, dok tri posto više stanovnika koriste bicikle, što je
pozitivan pomak, zaključuje Maja Žuvela-Aloise.
U Hrvatskoj se još ne bave toplinskim otocima
Hrvatski gradovi u tom pogledu nisu još napravili bitan pomak.
Hina je uputila upit upravama četiri velika grada – Zagrebu, Rijeci,
Osijeku i Splitu – te dobila odgovore da oni nemaju empirijskih
istraživanja o toplinskim otocima u svojim urbanim središtima, kao ni o
odnosu smrtnosti građana i visokih temperatura.
Također, odgovorili su da nemaju kratkoročne ni dugoročne planove za ublažavanje negativnih utjecaja toplinskih valova.
Gradovi se pravdaju nepostojanjem zakonske regulative –
Strategije prilagodbe klimatskim promjenama i pripadajućih podzakonskih
akata.
Grad Rijeka prepoznao je navedeni problem, te je Generalni
urbanističkim planom predvidio podizanje parka Delta u središtu grada,
čime će se smanjiti efekt toplinskog otoka u centru i u isto vrijeme
pružiti građanima utočište za vrijeme ljetnih žega, kaže se u odgovoru
iz Rijeke.
Također, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci pokrenut
je istraživački projekt o materijalima koji se koriste u cestogradnji s
kako bi se prošli onih koji u najmanje promoviraju efekte toplinskih
otoka, rečeno je.
Iz Grada Zagreba još je odgovoreno da njihov Gradski ured za
energetiku zaštitu okoliša i održivi razvoj ima Plan prilagodbe
klimatskim promjenama u kome su navedene i mjere za ublažavanja efekta
urbanog toplinskog otoka. No prema stručnim krugovima, to je tek skica
za pripreme budućih odluka.
Ublažavanju problema urbanih toplinskih otoka treba, naše je
mišljenje, pristupiti što prije, kaže voditeljica Službe za klimatološka
istraživanja i primijenjenu klimatologiju Državnog hidrometeorološkog
zavoda Ksenija Zaninović.
Fiziološki osjećaj okoline počiva temperaturi i vlažnost zraka,
strujanju zraka, zračenjima predmeta, primjesama u zraku, itd, i oni se
kod pojave toplinskih otoka spajaju i izazivaju pritiske na ljudsko
zdravlje. Temperatura se mjeri hladu meteorološke kućice i kada
termometar u njoj pokaže 35 stupnjeva, na ulici temperatura može narasti
i na 40 stupnjeva, što uz druge negativne učinke može imati znatan
utjecaj na zdravlje ljudi, zaključuje biometeorologinja Ksenija
Zaninović.
