Centar za ženske studije (CŽS) u
Hrvatskoj, koji ove godine obilježava dva desetljeća djelovanja,
značajno je pridonio demokratizaciji zemlje, iako je to jedini ženski
studij u regiji koji nije prihvatio službeni obrazovni sustav,
ocjenjuju stručnjaci.
Taj centar neformalnog i
neovisnog feminističkog obrazovanja u Hrvatskoj, čiji je dvosemestralni
studij završilo više od 600 studentica i studenata, u formalnom smislu
je organiziran kao udruga građanki koja se financira iz sredstava
namijenjenih za razvoj civilnog društva i preko međunarodnih projekata.
Izvršna direktorica CŽS-a Rada Borić ističe kako inozemna
sveučilišta rado prihvaćaju na poslijediplomske i doktorske studije
studentice i studente koji su program završili u njihovu centru, a
politolog Nenad Zakošek naglašava da je to jedini program koji se bavi
rodnom ravnopravnošću u pretežito konzervativnom i patrijarhalnom
hrvatskom društvu.
Dva nasumično odabrana završna rada iz CŽS-a ilustriraju teme i
pristupe kojima se studenti hrvatskog akademskog obrazovanja inače
nemaju prilike baviti. Jedan od njih istražuje nedostatak slobode izbora
žena kako će se poroditi iako, ističe, mnoge žene u Hrvatskoj smatraju
da je porod najvažniji događaj u njihovim životima i da bi one to
željele. To pitanje nedovoljno je zastupljeno u javnosti, žene nisu ni
osviještene niti ohrabrene u svojim pravima, pa često prihvaćaju
rutinske postupke kao jedinu mogućnost, ističe rad.
Drugi rad analizira sudsku praksu na primjeru silovanih žena i
nalazi da su suci u tri od četiri slučaja podlegli muškim stereotipima o
općenitom ponašanju žena, pa smatraju kako je normalno da muškarci vole
dominirati, a žene biti posjedovane. Za sud je, primjerice, normalno da
zbog slabog intenziteta otpora žrtve optuženi nije mogao biti svjestan
da čini nešto suprotno volji oštećene.
Kritičko razmišljanje o važnim pitanjima s kojima se suočavaju
žene u suvremenom svijetu i podrška obespravljenim ženama koje trpe
dominaciju, bio je poticaj skupini feminističkih teoretičarki,
aktivistkinja i umjetnica za osnivanje CŽS-a 1995. godine, kažu na
mrežnoj stranici Centra.
Zakošek upozorava da je CŽS nastao unutar pokreta koji je
započela feministička skupina sa sveučilišnih krugova još krajem
sedamdesetih godina, koja je osamdesetih godina utjecala na osnivanje
prvih civilno-društvenih inicijativa i građanskih udruženja, da bi
devedesete osnovala Žensku autonomnu kuću Zagreb, a njihov aktivizam
“eksplodirao” za vrijeme rata.
To je okruženje u kojem treba razumjeti inicijativu da s jedne
strane teorijski utemelji feminizam, a s druge strane osigura prenošenje
znanja na nove generacije u društvu obilježenom ratom, revitalizacijom
konzervativnih nazora i opasnošću od slabljenja emancipiranog ženskog
pogleda na društvo, kaže Zakošek.
Osnivačice Centra bile su Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda
Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić,
Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja
Uzelac.
One su željele sačuvati značajan segment sekularizirane svijesti
u hrvatskom društvu, i rekao bih da su uspjele u tome, kaže Zakošek,
jer unatoč referendumu o braku i sličnim pojavama usmjerenim protiv
modernog razumijevanja braka i protiv seksualnih manjina, ostale su vrlo
vitalne sekularne i feminističke inicijative.
Rezimirajući rezultate dvadesetogodišnjeg rada Rada Borić kaže
da im nije uspjelo “pogurati” ženske studije na sveučilište, što su
prije desetak godina jako nastojale. Žalosno je da nemamo cjelovito
žensko-studijsko obrazovanje na sveučilištu, po čemu smo jedna od
rijetkih europskih zemalja. Zadnjih godina su nam Filozofski fakultet u
Zagrebu i Fakultet političkih znanosti nudili da osmislimo
poslijediplomski studij, ali naš interes je bio utemeljiti preddiplomski
studij, dodaje ona.
Ženskim studijima ostala je mogućnost svojevrsnog djelovanja u,
recimo to, rezervatu, koji ima određenu javnu podršku kroz financiranje
programa, kroz dodjelu prostora za rad i slično, ali nema ulazak u
formalno obrazovanje, kaže Zakošek.
Neću reći da nas to više ne zanima, ali kad vidite koliko se s
bolonjskom reformom urušilo znanje, gotovo da nam je drago da smo ostale
izvan institucionalnog sustava, kaže Rada Borić i objašnjava kako su
feministkinje – sveučilišne nastavnice poput Lade Čale Feldman i Nadežde
Čačinović godinama “švercale feminističke sadržaje” unutar svojih
kolegija i uspjele napraviti “dobar preplet izvaninstitucionalnog s
institucionalnim obrazovanjem i normalno predavati ženske kolegije ili
teme”.
Centar ima razgranatu obrazovnu aktivnost. Pored osnovnog
programa, s još tri domaće i inozemne ustanove organizira
poslijediplomski seminar “Feminizam u transnacionalnoj perspektivi” pri
Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Također, njihovih osamdesetak
članica održale su brojna izlaganja ili predavanja vezana uz feminizam i
rodnu tematiku na brojnim mjestima i u raznim prigodama.
Centar je otvorio Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke, u kojem
istražuje, predstavlja i popularizira nasljeđe te književnice i
novinarke, te ima biblioteku s oko 4000 svezaka.
Koliko su ženski pogledi doprinijeli demokratizaciji Hrvatske koja je posljednjih dvadeset godina proživjela snažne promjene?
Smatramo da smo doprinijele, ali naš prinos nije uvijek vidljiv.
Neke od tih promjena vidljive su kroz svakodnevnu borbu protiv rodnih
stereotipa u udžbenicima, javnom životu i zakonodavstvu, te kroz
uspješno zagovaranje rodnog jezika, u čemu prednjačimo u regiji, kaže
Rada Borić.
Danas je posve prihvatljivo da su nazivi za ženska zanimanja u
ženskom rodu, poput urednica, bilježnikinja… mi riječ vojnikinja
koristimo 20 godina, a Institut za jezik prije nekoliko godina uveo ju
je i nagradio kao novu riječ, kaže.
Zakošek se slaže da su najveći doprinosi Ženskih studija
demokratizaciji društva na području obrazovnog sustava, preciznije u
dosljednom tematiziranju nejednakosti u rodnom odnosima.
Bavimo se rodnim treninzima pripadnika/ica raznih ustanova, od
žena u političkim strankama ili članicama i članovima sindikata do osoba
koje odlaze u mirovne misije, objašnjava Rada Borić i ističe da je
možda najveći indikator uspješnosti CŽS-a da su unatoč svome
institucionalnom položaju postale legitimno mjesto stjecanja znanja, te
da ih brojne osobe koje su završile obrazovne programe navode u svojim
CV-ima.
Ako se slažemo da je jednakost bitna za demokraciju i da je
Hrvatska u značajnoj mjeri konzervativno društvo, onda su Ženski studiji
dali značajan doprinos demokraciji, ocjenjuje Zakošek.
One su angažirane i na području izjednačavanju istospolnih
zajednica, povećanju tolerancije prema manjima, poštivanju ljudskih
prava, ali prije svega na prevladavanje patrijarhalnih odnosa, očuvanju
kontinuiteta i prenošenju znanja na nove generacije, što nije osigurano u
obrazovnom sustavu, kaže Zakošek.
Danas u Hrvatskoj imamo sustav koji dijelom podržavaju država i
lokalna uprava, pravobraniteljicu, antidiskriminacijske zakone… dosta
toga se promijenilo, kaže Zakošek ističući – imamo snažnu prisutnost
konzervativnog aktivizma, ali i kontinuitet feminističkih inicijativa.
CŽS od početaka djelovanja posebnu pozornost posvećuje temi
nasilja nad ženama. Uz teorijske i umjetničke projekte koji promišljaju
muško nasilje nad ženama, ratno i poratno nasilje, ekonomsko i
strukturalno, Centar organizira tribine, umjetničke akcije, te podržava
ženske udruge koje se bave zaštitom žena od nasilja poput Centra za žene
žrtve rata, Autonomne ženske kuće, Ženske sobe i Kontre, Udruge
Kamensko i drugih.
Nije manje važno da smo tiskale preko četrdeset naslova knjiga,
posebice domaćih autorica, uz rodnu tematiku ili pak da organiziramo
Natječaj za najbolji rad na temu žena i ženske problematike, kojim
potičemo da se rodne teme obrađuju unutar sveučilišta, ističe Rada
Borić.
Zakošek kaže da ženama nije dopušteno imati svoje studije
unatoč tome što su brojnije i uspješnije od muškaraca u formalnom
obrazovnom sustavu u Hrvatskoj. Pored toga, češće rade na slabije
plaćenim poslovima, češće su na udaru krize, spremnije su tražiti
različite načine zapošljavanja i mobilnije su.
Najnoviji podaci pokazuju da se stopa nezaposlenosti žena i
muškaraca izjednačila. Gdje je “nestao” taj demografski višak žena, pita
Zakošek i podsjeća na istraživanje iz nekadašnje Istočne Njemačke, koje
je ukazalo na društvenu neravnotežu s ozbiljnim posljedicama.
Tamošnje su žene otišle u potrazi za poslom u Zapadnu Njemačku
pa su u nekim dijelovima zemlje ostali samo muškarci, nezaposleni i bez
mogućnosti da se ožene. Danas se brojna toksična ponašanja, poput pojave
desnog radikalizma, neofašizma, huliganskog ponašanja navijača i napada
na azilantske domove tumače sindromom tih izgubljenih mladih muškaraca,
objašnjava Zakošek.
CŽS će nastaviti tražiti nove načine suradnje s institucijama
obrazovanja i udrugama civilnog društva te nastojati osnovati
dodiplomski studij s nekim fakultetima.
Ne inzistiramo na tome da na sveučilištu postoji Odsjek za
ženske studije, ali ćemo zagovarati interdisciplinarne sadržaje koji će
se provlačiti kroz različite kolegije ili module koje će polaznici
različitih studija sa sveučilišta moći slušati, a koje će se kreirati i
provoditi u suradnji sa CŽS-om, kaže Rada Borić i zaključuje: bilo bi
jako važno da Učiteljska akademija ima obavezan predmet koji bi promicao
rodnu ravnopravnost i pripremio nastavni kadar za razumijevanje rodne
problematike, jer rodna segregacija kreće od vrtića.
