U 14 prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj
trenutno boravi 420 beskućnika, još ih se minimalno toliko nalazi na
cesti, a tu je i nekoliko tisuća ljudi koji su na pragu beskućništva
jer nemaju sredstva za život, struju, vodu i hranu ili stanuju u
barakama, kamp-kućicama i raznim drugim nastambama, upozorava Drago
Dado Lelas, predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike i dopredsjednik
splitske udruge MoSt, koja brine o beskućnicima.
Zagreb,
Varaždin, Rijeka, Šibenik, Pula, Dubrovnik, Osijek, Zadar, Kaštela,
Karlovac i Split dobri su primjeri brige za beskućnike jer razvijaju
razne programe i projekte za pomoć i zbrinjavanje toj osjetljivoj
kategoriji stanovništva.
Problem
su, kaže Lelas, gradovi u kojima za beskućnike nema ništa, poput Siska.
Hrvatska mreža za beskućnike u stalnom je kontaktu s tamošnjim
volonterima koji tvrde da je 20 ljudi na ulici, a u gradu ne postoji
nikakav oblik rada s beskućnicima. Problem su i Vinkovci, te još neka
manja središta gdje ima ljudi, a nema programa.
Lelas
upozorava da su gradovi i veća županijska središta po zakonu dužni
otvoriti nekakav oblik smještaja, pa makar to bilo samo prenoćište.
Uskoro bi vrata prenoćišta za beskućnike trebao otvoriti i Vukovar, a
Lelas vjeruje da će idućih godina još najmanje tri grada biti pokrivena
prihvatilištima i prenoćištima.
Predsjednik Hrvatske mreže
za beskućnike ističe težak i podređeni položaj beskućnika na tržištu
rada, podsjećajući da među njima ima puno mladih ljudi koji su još
uvijek radno sposobni, pa bi upravo zapošljavanje bilo najbolje
rješenje za njihov nezavidni status.
Zahvaljujući
projektima socijalnog uključivanja gotovo sva prihvatilišta i
prenoćišta u Hrvatskoj pomažu beskućnicima u pronalasku posla, pisanju
životopisa, zamolbi i zahtjeva, te kontaktiraju poslodavce. Na taj se
način dio beskućnika uspije zaposliti, no to ide jako sporo i još je
uvijek nedovoljno.
“Ako uspijemo zaposliti jednog beskućnika, a
imamo ih još pet mladih, nismo puno napravili. Zapošljavaju se svugdje,
od raznih pomoćnih poslova u ugostiteljstvu, u pekarnama, ali najviše
kroz javne radove. Do prije osam godina Brodosplit bi znao zaposliti i
do 20-30 beskućnika godišnje. Unatoč tome što ima dobrih primjera, sve
se jako sporo događa”, navodi Lelas.
Hrvatska
nema registar beskućnika, dosad je registrirano samo 420 beskućnika u
14 prihvatilišta i prenoćišta u 11 gradova, dok se još uvijek ne zna
koliko ih je u gradovima koji za njih nemaju smještaj.
