Legenda kaže: Anastazija (Stošija), koju
Zadrani slave kao zaštitnicu svoga grada, bila je Rimljanka iz imućne
obitelji, koja ju je primorala na brak s rimskim patricijem Publijem.
Stošija je tada čvrsto odlučila ne podati se suprugu i zauvijek ostati
djevica. Zbog toga ju je Publije zatočio, a tijekom boravka u tamnici
kuće, Stošiji su snagu dala pisma Krizogonova (Krševana).
Postavši udovicom, Stošija je život posvetila kršćanima koje su tada
progonili. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana, sve do njegove
mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij, danas Srijemsku
Mitrovicu, odakle je krenula prema Solunu i ponovo se vratila u Sirmij.
Zbog svoje predanosti kršćanstvu, 25. prosinca 304. mučenički je
spaljena na lomači. Sahranjena je u Sirmiju.
U 5. stoljeću njezine su relikvije prenesene u Carigrad. 810. godine,
kao znak priznanja, bizantski car Nicefor zadarskom biskupu Donatu, za
postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio je moći svete
mučenice. Sveti Donat relikvije je prenio u tadašnju baziliku Sv. Petra
apostola, koja od tada nosi ime Svete Stošije.
U 9. st. Donat započinje pregradnju ranokršćanske katedrale. U dnu
sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio
sarkofag, isklesan od sivkastog mramora, preuzetog s rimskog Foruma.
Građani su nesebično nudili novčane priloge, zemlju, vinograde, kako bi
se odužili uslišanim molitvama koje su upućivali svetoj Stošiji.
Veličanstvena zadarska katedrala danas se smatra najvećim spomenikom
velikoj svetici, te je najveća dalmatinska katedrala, duga 50 i široka
18 metara.
