Susrete s papom Franjom pamti i monsinjor Želimir Puljić, nadbiskup u miru. Njegove su geste, poručuje Puljić, od samoga početka bile znakovite.
Iako je često mijenjao mjesta službe – uvijek je ostao vjeran
svojim principima i načelima. Bio je i glas onih koji glasa
nemaju – kaže Puljić.
– Poznato je naime, kako je on u životu mijenjao mjesta službe,
mijenjao je crkvena odijela, najprije isusovačko pa onda
biskupsko, mijenjao je i solideo – ovu kapicu koju je najprije
nosio kao biskup, pa kardinal pa papa, onda su po sebi pojavno
različiti, zašto to govorim, jer je novinar rekao usprkos tim
promjenama on je ostao isti – papa Franjo vjeran nekim svojim
principima i načelima.
Bio je i ostao pastir kojemu je najviše stalo do ljudi, vjeran je
bio i uhodan u svom pastirskom stilu i bio je pastir siromaha,
otpisanih, onih s periferije, onih koji glasa nemaju. U svojoj
jednostavnosti nije bježao od ljudi i onda kada je bila opasnost
za njegovo zdravlje jer se susretao s bolesnicima, dapače takvima
je prao i ljubio noge – rekao je Puljić.
