Obredi koji okružuju izbor pape stari su stoljećima.

Pravo izbora pape imaju svi kardinali mlađi od 80 godina. Njih je trenutačno 138, među kojima su i nekadašnji nadbiskup vrhbosanski i zagrebački, Vinko Puljić i Josip Bozanić.

Nakon smrti ili ostavke pape, kardinali se sastaju u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, gdje polažu prisegu na tajnost i izoliraju se od vanjskog svijeta. Naziv konklava dolazi od latinskog izraza cum clave (pod ključem).

Izolirani kardinali mogu raspravljati o zaslugama vjerojatnih kandidata. Otvorena kampanja nije dopuštena, ali to je “i dalje izrazito politički proces”, piše BBC.

Izbor se provodi putem niza tajnih glasanja, pri čemu svaki kardinal izbornik ispisuje ime po izboru na komad papira.

Za izbor pape potrebna je dvotrećinska većina.

Svaki dan se održavaju četiri kruga glasanja dok jedan čovjek ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu.

Glasački se listići spaljuju nakon svake sjednice, ispuštajući dim koji mogu vidjeti promatrači na Trgu svetog Petra i šire.

Ako je dim crn, kardinali nisu donijeli odluku. Bijeli dim označava da je izabran novi papa.

Što je konklava?

Skupina kardinala koji čine konklavu koja bira sljedećeg papu je “doista najmoćnije svjetsko biračko tijelo” u odnosu na svoju veličinu, piše Financial Times.

Franjo, prvi neeuropski papa od osmog stoljeća, uvelike je oblikovao izbor svoga nasljednika. Od 138 kardinala mlađih od 80 godina veliku većinu imenovao je on.

Ukupan broj kardinala izbornika tehnički bi trebao biti ograničen na 120, ali Franjo nije prvi papa koji je prekoračio tu granicu.

Većina kardinala uoči konklave neće previše znati o budućim kandidatima za papu. Izbor pape, naime, nije poput glasanja za političko vodstvo, gdje kandidati javno iznose stajališta i javno se provjeravaju, često “ad nauseam” (do gađenja).

Manji dio konklave činit će kardinali iz Rimske kurije, koja pomaže papi u upravljanju Crkvom, a velika većina su nadbiskupi “s terena”, iz dijeceza diljem svijeta.

U postojećem izbornom kardinalskom kolegiju nema predstavnika nekih velikih i tradicionalnih kardinalskih sjedišta, poput milanske i losanđeleske nadbiskupije, koje je Franjo zaobišao u korist nadbiskupa s ‘periferija’ koji odražavaju njegovu pastoralnu orijentaciju i brigu za siromašne.

Tako će u kardinalskom zboru biti više latinoameričkih, afričkih i azijskih kardinala, a manje kurijalnih, talijanskih i europskih kardinala nego inače.